Serviti (lat. Ordo servorum Mariae: Red Marijinih slugu, OSM), katolički muški red što ga je 1233. utemeljilo sedmero svetih Firentinaca. Usmeno dopuštenje Svete stolice dobili su 1256., a pismenu potvrdu reda dao im je 1304. papa Benedikt XI. Preuzeli su Pravilo sv. Augustina i prilagodili ga na temelju dominikanskih ustanova. Papa Martin V. uvrstio ih je u prosjačke redove, što znači da nisu smjeli posjedovati velika imanja.

U Istri se pojavljuju prvo u Umagu, gdje su 1343. dobili crkvu sv. Jakova i Bartolomeja, poslije nazvanu L'Addolorata (po kapeli Sv. Marije od Žalosti). U Dvigradu su bili od 1410., a pravi su procvat doživjeli u drugoj polovici XV. stoljeća. U Istru je 1453. stigao njihov generalni starješina Cristoforo Torniello i uspio dobiti nekoliko novih lokacija. U Kopru mu je te godine dana crkva sv. Martina s nekadašnjim benediktinskim samostanom; 1521.-81. gradili su novu crkvu Blažene Djevice Marije, posvećenu 1606. Od 1473. imaju samostan sv. Katarine u Izoli (koji je nekoć pripadao malteškim vitezovima), gdje je živio veliki teolog i propovjednik Giovanni Lelio Contesini, potonji general reda. Godine 1474. otvorili su samostan na otočiću Sveta Katarina kraj Rovinja, a 1480. već su imali toliko samostana da su utemeljili posebnu Istarsku provinciju, kojom je upravljao o. Antonio de Castro Plebis. Još su jedan samostan osnovali 1585., kada su uz crkvu sv. Šimuna u Motovunu dobili samostansko zdanje građeno za franjevce opservante, zbog čega je nastao spor. Samostane servita u Istri ukinule su mletačke vlasti 1768.