Bono (Buono), Pietro (lat. Petrus Bonus Lombardus de Ferraria), liječnik i alkemičar (Ferrara, potkraj XIII. st. - ?).

Bio je općinski liječnik u Trogiru, odakle je otišao u Pulu. Jedan je od najistaknutijih alkemičara XIV. st. U Puli je oko 1330. dovršio svoj znameniti alkemijski traktat Pretiosa margarita novella seu Introductio in artem alchemiae (Skupocjeni novi biser ili Uvod u umijeće alkemije), u kojem prikazuje alkemijske teorije XIV. st. uz navođenje mnogobrojnih citata.

Imao je solidno medicinsko znanje, a poznavao je Aristotelovu zoologiju, Galenov nauk i znanja o rudarstvu svojega doba. Bono ističe da je alkemija plemenitija od mnogih drugih znanosti, jer je djelomično i božanska, proučava metale sastavljene od trajnih dijelova i one koji su podložni promjenama. Stoga je alkemija dio prirodne filozofije, ali ima pitanja na koja ona ne može odgovoriti niti ih može riješiti samo razumom, jer ljudske mogućnosti imaju granice, pa im u pripomoć stiže božansko nadahnuće. Taj dvostruki pristup, znanstveni i religiozni, temelji se na dvostrukome svojstvu »kamena mudraca« - lapisa (prirodni i božanstveni). Odnos alkemije i medicine bio bi stoga vrlo blizak, jer alkemijska praksa oponaša prirodu.

Njegov alkemijski traktat doživio je mnoga izdanja, a bio je kompletnije objavljen u Baselu 1572. na 286 stranica. Razvidno je da je njegova rasprava o alkemiji započeta upravo u Puli 1330.: »Incipit tractatus Magistri Petri Boni Lombardi de Ferrara introductorius ad artem Alchemiae compositus 1330. anno [...] in civitate Polae de provincia Istriae«. Imao je sljedbenike koji su radili u zdravstvu.