Paliaga, Giuseppe, španjolski borac, anarhist (Rovinj, 25.IX.1905. - Rovinj, 28.IX.1990.).

Zbog vrlo skromnih financijskih mogućnosti njegove obitelji, seljačkog porijekla, pohađao je samo prve razrede osnovne škole. Napustivši rad u poljoprivredi, 1927. od Lučke kapetanije u Trstu dobiva dozvolu ukrcaja na brodove u plovidbi za inozemstvo, a u svibnju 1929., dok je bio ukrcan kao pomorac, napustio je brod u New Yorku. Tu je ostao do početka 1937., radeći razne povremene poslove. U razdoblju koje je prethodilo njegovoj ilegalnoj emigraciji nije se bavio izraženijom političkom djelatnošću, premda je bio stalno u dodiru s tršćanskim i rovinjskim komunističkim i anarhističkim krugovima. U Sjedinjenim Američkim Državama posjećivao je anarhistički kružok koji se okupljao oko lista L'adunata dai refrattari (Zbor nepokorenih) ulazeći tako u američku političku klimu tih godina.

Pri kraju 1936. anarhističke organizacije pozvale su ga da se kao dobrovoljac javi u borbu protiv frankista, a za obranu Španjolske Republike te je u siječnju sljedeće godine krenuo je prema Španjolskoj, zajedno s grupom Španjolaca-dragovoljaca. Nakon što je u ožujku 1937. došao u Pariz, odmah je otišao u Barcelonu, centar španjolskog anarhizma. Borio se u anarhističkoj brigadi "Durruti" zajedno sa svojim sugrađaninom Giuseppeom Peselom. Sudjelovao je u borbama na frontu kod Léride (Lleida, Katalonija) te Caspea (Casp) i Huesce u Aragonu, gdje je 8.IV.1937. poginuo spomenuti Pesel tijekom pokušaja ove anarhističke jedinice da istjera frankističku grupu koja se bila ušančila na jednoj usamljenoj farmi. Ime Giuseppea Paliage je upisano u Pogranične rubrike i Potražni bilten radi uhićenja, s obzirom na to da su ga tadašnje talijanske vlasti smatrale "izvanredno opasnim za državno uređenje".

Nakon devetomjesečnog sudjelovanja u građanskom ratu, u studenom 1937. odlazi iz Španjolske. Nakon kraćeg boravka u Belgiji vratio se u Francusku i zahvaljujući pomoći francuskih i američkih anarhističkih organizacija ukrcao se u luci Le Havre na brod za SAD. Mnogo godina živio je u New Yorku, ponovo se povezujući sa svojim starim anarhističkim kružokom.

Pod stare dane vratio se u Rovinj i živio je u Domu za starije i nemoćne "Domenico Pergolis" gdje je umro. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na rovinjskom groblju Laste.