Dieta del Nessuno (Sabor nikoga), povijesnopolitički pridjevak prvog saziva Pokrajinskog sabora Markgrofovije Istre, poznatog kao Istarski sabor.

Prvi saziv Istarskog sabora konstituiran je u Poreču 6.IV.1861., kada je za prvog predsjednika i pokrajinskog kapetana imenovan porečki markiz Gian Paolo Polesini. Prva zadaća tog saziva bio je izbor dva predstavnika za Carevinsko vijeće u Beču, što je stavljeno na dnevni red sljedeće sjednice sazvane za 10.IV.1861. Međutim, zastupnici nisu izabrani jer je 20 od 29 prisutnih na svoje glasačke listiće napisalo riječ "nessuno" (nitko). Takvim glasanjem "nessunisti" su željeli jasno dati do znanja da se predstavnici Pokrajinskog sabora Markgrofovije Istre neće pridružiti radu Zastupničkog doma Carevinskog vijeća, što je protumačeno kao otvoreno nepriznavanje austrijske vlasti. Time je talijanska većina u Saboru (od 30 izabranih i imenovanih zastupnika njih 25 bili su Talijani) Beču javno uputila svoj prosvjed i nepriznavanje. Svi "nessunisti" bili su iz grupacije talijanskih, nacionalno opredijeljenih, liberala koja je imala većinu u Saboru: Andrea Amoroso, Antonio Barsan, Luigi Barsan, Giuseppe Basilisco, Cristoforo Belli, Ercole Boccalari, Matteo Campitelli, Giuseppe Corazza, Giorgio Franco, Francesco Gabrielli, Antonio Madonizza (koji je kao iskusni političar bio predložio takav način glasanja), Adamo Mrach, Egidio Mrach, Girolamo Minach, Domenico Padovan, Antonio Scampicchio, Nazario Stradi, Pietro Tomasi, Francesco Venier i Giuseppe Vergottini. Blizak im je bio i predsjednik Sabora G. P. Polesini, ali se zbog funkcije držao po strani.

U namjeri da se zastupnici za Carevinsko vijeće ipak izaberu, intervenirao je tršćanski namjesnik Friedrich Moritz von Burger, koji je osobno došao u Poreč kako bi se postigao njihov izbor. No, ni novi pokušaj izbora, koji se dogodio na sjednici 16.IV., nije donio promjene - ishod je bio isti, od 27 listića na 20 je pisalo "nessuno".

Shvaćen kao izraz nepovjerenja i neposlušnosti prema vladaru, takav je potez uzrokovao raspuštanje Sabora nakon samo šest održanih sjednica, carskim patentom od 14.VII.1861., te su u rujnu održani novi izbori. U znak prosvjeda talijanski liberali, pa tako ni "nessunisti", nisu na njima sudjelovali ni aktivno ni pasivno (glasanjem), a drugi saziv Istarskog sabora, u kojem su većinu imali talijanski konzervativci, je za predstavnike u Carevinskom vijeću izabrao namjesnika Burgera i porečko-pulskog biskupa Jurja Dobrilu. Ipak, od sljedećih izbora, 1867., većina "nessunista" vraća se u aktivan politički život te je dio njih bio biran i u Istarski sabor (u kojem su talijanski liberali opet zadobili većinu), a kasnije je M. Campitelli bio je i njegovim predsjednikom (1889.-1903.).