Bocchina, Francesco Alessio, šumarski i poljoprivredni stručnjak (Buzet, 1742. - Kopar, 18.VII.1811.).

U austrijskoj vojnoj službi dospio je do Venecije, gdje se kratko nastanio nakon završetka Sedmogodišnjeg rata, a potom je postao upraviteljem dobara obitelji Loredan u Barbanu (1790.-1805.). Posljednje godine života proveo je u Kopru.

Kao izvrstan poznavatelj šumarske problematike bio je 1802.-04. predsjednikom izvanrednoga povjerenstva za šumarstvo Istre i Dalmacije. Ostavio je više stručnih tekstova u rukopisu, među kojima je djelo o Motovunskoj šumi najviše uvažavano, a za nj je od mletačkog Senata dobio naslov conte. Održao je više stručnih predavanja i načinio nekoliko planova za poljoprivrednu proizvodnju.

Javljao se i proznim i pjesničkim tekstovima na talijanskom jeziku.