Završje, (fotografija vlasništvo Glasa Istre, snimio Manuel Angelini), 2014.

Završje

Zavȓšje (tal. Piemonte d’Istria), naselje u središnjem dijelu Istre, na visoravni, 8 km istočno od Grožnjana (45°22′N; 13°49′E; 250 m nadmorske visine); 39 stanovnika (2021.), općina Grožnjan.

Smješteno je na uzvišenju sjeverno od doline Mirne, uz lokalnu cestu koja iz doline vodi prema visoravni.

Stanovnik je Završȃn, stanovnica Završȃnka, a pridjev završȃnski.

Malobrojni stanovnici bave se turizmom (kuće za odmor i agroturizam), a tradicionalnim poljodjelstvom (vinova loza, maslinarstvo, voćarstvo, nešto povrtlarstva) te sitnim stočarstvom za vlastite potrebe.

Naselje je nastalo na mjestu prapovijesne gradine, a područje je bilo naseljeno i u antici (Sv. Križ, Grote, Princip, Sv. Pelagij, Sv. Petar, Stara Vižinada, ulomci antičkih natpisa i reljefa u samom Završju). Prvi se put spominje 1292. u ispravi Ulrika III. od Rihemberka, vazala grofova Goričkih. Vjerojatno je već u XII. st. postojala neka vrsta utvrđene građevine, koja se pregrađivala i ojačavala tijekom uprave Goričkih te od 1374. njihovih nasljednika, Habsburgovaca, a najopsežnije nakon 1530., kada je Završje, zajedno s Kostanjicom i Barčeneglom (više ne postoji), postalo posjedom obitelji Contarini (do XVIII. st.). Cijelo je mjesto bilo zaštićeno i dvostrukim prstenom zidina, koje su i danas mjestimice vidljive, a sačuvana su i južna gradska vrata.

Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije (1792.), izgrađena na mjestu prijašnje kasnopaladijevski je tip jednobrodne crkve s parovima plitkih kapela, kupolastim svodom nad svetištem, s više oltarnih pala (Bogorodica od Ružarija, Immacolata sa svecima Gasparea Dizianija, Rođenje Bl. Djevice Marije Marca Bassija, iz sredine i kraja XVIII. st.), orguljama Giovannija Battiste Piaggie (1740.) i slikama Gilda de Troya (1923.). Crkva Bl. Djevice Marije od Sv. krunice bila je župna crkva do 1794. To je jednobrodna crkva iz XVI. st. s prizidanim bočnim brodom 1634., tako da je danas dvobrodna. U njoj je nekoliko kipova iz XV. st. (drveni kip Bl. Djevice Marije s Djetetom i kameni kip Bogorodice koja sjedi, ljubljanske radionice), kao i zbirka liturgijskog posuđa XV.–XVIII. st. Ostale su crkve sv. Roka iz 1556., sv. Prima i Felicijana kraj sela Čirkoti iz XII. st. (dva sloja fresaka, iz XIII. i XV. st.) te romanička kapela sv. Jurja iz XII. st., u sklopu ostataka istoimenog sela 2 km sjeverozapadno od Završja (jednobrodna s trima upisanim polukružnim apsidama i zvonikom nad južnom apsidom, XIII. st.). Iz crkve potječe zvono iz prve polovice XIV. st. majstora Manfredina.

U bivšoj školi u Završju uređen je, uz pomoć europskih fondova, Polivalentni kulturni centar u kojemu su smješteni Arheološki muzej Sv. Križ (s arheološkim nalazima iz istoimene gradine kraj Čirkoti) i, od 2022., Muzej narodnih glazbala sa starim instrumentima, pretežno onim koji obilježavaju glazbenu tradiciju toga kraja. Potonji je 2016. u Završju, uz podršku Općine Grožnjan, pod nazivom MU=BAJS osnovao kolekcionar i graditelj glazbala Walter Macovaz i do preseljenja bio je smješten u prostorijama kraj crkvice sv. Roka. Muzejski postav glazbala posvećen je lokalnom glazbeniku i samoukom izrađivaču narodnih glazbenih instrumenata, posebno bajsova i vijulina, Ottaviju Štokovcu - Rapatočkom (1921.– 2006.).

U XXI. st. Završje je postalo svjetski poznatom filmskom lokacijom (u kojoj je snimljen npr. „Robin Hood“ Otta Bathursta 2017.) pa ga je 2020. Mreža europskih filmskih komisija (EUFCN) proglasila drugom najboljom europskom lokacijom za snimanje filmova.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Branko Fučić, Istarske freske, 1963.; Emilijan Cevc, Gotska plastika na Slovenskem, Ljubljana 1973.; Vanda Ekl, Gotička skulptura u Istri, Zagreb 1982.; B. Fučić, Glagoljski natpisi, Zagreb 1982.; Luigi Foscan, I castelli medioevali dell’Istria, Trieste 1992.; Vladimir Marković, "Neopalladijevske jednobrodne crkve 18. stoljeća u sjevernojadranskoj Hrvatskoj", u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1992., 33; Antonio Alisi, Istria, città minori, Trieste 1997.; Višnja Bralić, Pavao Lerotić, "Restauratorski radovi na slikama Gaspara Dizianija u Završju", Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 2000.–01., 26–27; V. Marković, Crkve XVII. i XVIII. stoljeća u Istri – tipologija i stil, Zagreb 2004.; Josip Banić, Istarski kašteli, Pula 2022., 24-31; Luka Jelavić, "Kako stručno obrađeno drvo rukama graditelja glazbala može iznjedriti emocije", Glas Istre, 12. 9. 2022.

Slučajna natuknica

Vrh