Šonje, Ante, arheolog (Novalja, 10.V.1917. – Pula, 5.II.1981.).

Školovao se u Novalji, Senju i Zadru, a 1952. u Zagrebu je diplomirao arheologiju i povijest umjetnosti te 1965. doktorirao tezom Sakralna arhitektura Poreštine od njenog početka do kraja srednjeg vijeka (objavljeno kao knjiga Crkvena arhitektura zapadne Istre, 1982.). Radni vijek proveo je u Poreču, gdje je od 1953. bio direktorom Zavičajnoga muzeja Poreštine.

Osim muzejskoga i muzeološkog rada, bavio se znanstvenim istraživanjem, naročito na području ranokršćanske arheologije Istre, posebice Poreštine. Terenskim istraživanjima došao je do vrijednih topografskih podataka, koje je objavljivao u znanstvenim stručnim časopisima, a sistematizirao ih je u radovima Slavenska cesta na Poreštini, Istra (Rad JAZU, 1971., 360) i Putevi i komunikacije u prethistoriji i antici na području Poreštine (1991.).

Istraživao je kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču, o čemu je objavio nekoliko izvješća i dužih rasprava. Osim u Eufrazijani, arheološka istraživanja provodio je u Kloštru, Medvidićima, Hlistićima kraj Tinjana, u Muntajani (Montižana) i drugdje. Istraživao je i na Rabu (Kampor) i na Krku (uvala Sepen).

Objavio je i knjige Bizant i crkveno graditeljstvo u Istri (1981.) i Starokršćanska bazilika kod Omišlja na otoku Krku (1990.).

U Poreču mu je posvećeno šetalište uz starogradsku jezgru, a u Novalji ulica.

Slike