Stanger (Štanger, Stangher), Uliks (Ulikse, Ulisse), pravnik i političar (Volosko, 13.VII.1882. – Opatija, 16.X.1973.).

Kršten je 13.VIII. kao Aegidius Ulisses Casimirus. Potječe iz imućne i utjecajne obitelji, otac Antun bio je brodovlasnik, a stric Andrija Stanger nekoliko puta načelnik Voloskog i Opatije. Uliksova majka bila je Adelina rođ. Jeletić.

Gimnaziju je pohađao u Rijeci i u Velikoj kraljevskoj gimnaziji u Sušaku, gdje je maturirao 1900. Studirao je pravo u Zagrebu, a od akademske godine 1902./03. u Beču, gdje je 1906. promoviran u doktora prava.

Nakon studija radio je kao odvjetnik u Trstu. Bavio se pomorskim pravom te mu je 1909. tiskana studija Morska obala u teoriji i praksi, koja se bavi definicijom pomorskog javnog dobra, a studija o postupku s brodovima pri izbijanju rata tiskana mu je u Beču 1918. U Trstu je bio tajnikom Udruženja pomorskih tvrtki i, potkraj I. svjetskog rata, administrativnim direktorom parobrodarskog društva Euxina te članom pravne komisije Trgovačke komore. Radio je i u Istri.

Prije I. svjetskog rata bio je u Trstu tajnik društva Dalmatinski skup i izdavao je novine Hrvatsko slovo.

Nakon I. svjetskog rata preselio se u Opatiju, gdje najprije radi u odvjetničkom uredu Đure Červara, potom ima ured s Antom Mandićem. U to vrijeme intenzivno radi u Političkom društvu Edinost. Bio je jedan od stupova hrvatskoga liberalnog pokreta u Istri, a uz Mirka Vratovića i Antu Ivešu nositelj liberalnih ideja unutar Političkog društva Edinost za Istru te jedan od lidera Hrvatsko-slovenske narodne stranke (HSNS).

U proljeće 1921. pojavio se kao kandidat na listi HSNS-a, odnosno Jugoslavenske narodne stranke za Talijanski parlament. U prvom krugu glasovanja nije uspio dobiti potreban broj glasova, a kad mu je Slovenac Josip Wilfan ustupio glasove koje je on osvojio, stranka je stekla pravo na jednog zastupnika. Do 1924. bio je hrvatski istarski zastupnik u Talijanskom parlamentu, u kojem je uz J. Wilfana i Engelberta Besednjaka jednim od najaktivnijih zastupnika u klubu nacionalnih manjina. U parlamentu je 30.V.1923. održao znameniti govor o ukinuću svih srednjih i 150 pučkih škola u Istri, otpuštanju 200 učitelja, izostanku naknade ratnih šteta, neriješenom umirovljeničkom pitanju i potalijančenju imena mjesta. U listopadu iste godine pisanom se izjavom, zajedno s drugim manjinskim zastupnicima, usprotivio školskoj reformi ministra Giovannija Gentilea, kojom je talijanski jezik uveden kao obavezan u svim školama.

Nakon što na izborima 6.IV.1924. nije uspio obnoviti zastupnički mandat, ponovno se u Opatiji bavi odvjetništvom, ali je pod stalnim političkim pritiskom, pa u svibnju 1929. prelazi u jugoslavenski Sušak. U srpnju se definitivno preselio u Split, gdje je 5.VIII.1929. dobio jugoslavensko državljanstvo (i automatski izgubio talijansko). Nastavlja se baviti odvjetništvom, posebno svojom užom strukom - pomorskim pravom. U Splitu se 1941. oženio Anom (Ankom) Marijom Rajačić.

Tijekom II. svjetskog rata sudjeluje u narodnooslobodilačkom pokretu, a oslobođenje Splita 1945. dočekao je kao predsjednik Istarskog društva i istarskog ogranka Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte u Splitu. Na izvanrednoj sjednici Predsjedništva Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH), održanoj u Splitu 14.IV.1945. pod predsjedanjem Vladimira Nazora, osnovana je prva Narodna vlada Hrvatske, čiji je sastav imenovan istoga dana i u koju je Stanger (istarski "vanstranački rodoljub") ušao kao ministar obalnog pomorstva, ribarstva i lokalnog saobraćaja. Nakon rata seli se s Vladom u Zagreb, a ministarsku epizodu okončat će već u veljači 1946. (formiranjem nove vlade nakon prvih poratnih izbora). Potom u Sušaku vodi Jadranski institut (danas Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci), u čijem je osnivanju u svibnju 1945. sudjelovao.

U mirovini se sa suprugom vratio u Opatiju, ostajući aktivan kao pomorski stručnjak te je bio predsjednikom pomorske arbitraže koja je izradila uzance riječke luke i član pododbora za pomorsko pravo Jadranskog instituta.

Pokopan je na vološćanskom groblju.