Santorio, Santorio, liječnik i erudit (Kopar, 29.III.1561. – Venecija, 7.V.1636.).

Naobrazbu je stjecao u Kopru i Veneciji, potom u Padovi studirao filozofiju i medicinu, te postigao naslov doktora medicine. Boravio je u Hrvatskoj, najvjerojatnije u službi grofa Zrinskoga, gdje je promatrao promjene klime i izumio anemometar. Pisao je o svojoj medicinskoj praksi i o metodici izbjegavanja pogrješaka u medicinskom umijeću. Godine 1611. izabran je za profesora na Sveučilištu u Padovi.

Bavio se ijatrofizikom i ijatromehanikom. Objavio je knjigu De medicina statica (1614.), u kojoj je iznio svoja višegodišnja zapažanja pri vaganju ljudskoga tijela, pri čem je došao do zaključka da postoji nevidljiva perspiracija iz ljudskoga tijela – perspiratio insensibilis. U tom djelu dokazuje svoju spoznaju da je zdravlje ravnoteža tjelesnih sokova, pa je vaganjem prije, za vrijeme i poslije jela, te kontrolom mokrenja i defekacije upućivao na zakonitosti kvantitativnoga tjelesnog metabolizma. Knjiga je bila prevedena na četiri jezika i pedesetak puta pretiskivana. Konstruirao je posebnu vagu, izumio termometar i neke druge instrumente (troakar za izvlačenje tekućine iz trbuha, uređaj za mjerenje pulsa, higrometar i dr.).

Pokrajinska bolnica u Puli dugo je nosila ime »Santorio Santorio«, a njegovo se poprsje i danas nalazi u atriju Opće bolnice u Puli.