Ruralni turizam je vrsta turizma koji se odvija u ruralnim (seoskim) prostorima.

Međutim, ova definicija je u mnogim slučajevima nepotpuna i općenito je teško odrediti konkretniju definiciju koja bi se mogla odnositi na sva ruralna područja. Ruralni turizam uključuje boravak na gospodarstvu te posebne oblike aktivnosti kao što su odmor u prirodi, ekoturizam, pustolovni, sport. i zdravstveni i kulturni turizam, hodanje, penjanje, jahanje, lov, ribolov, edukacija i dr. Prema definiciji Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD, 1994.), čine ga agroturizam, ekoturizam, avanturistički i izletnički turizam.

O ruralnom turizmu riječ je ako je: a) lociran u ruralnim prostorima, b) izgrađen na osnovi ruralnih tipičnosti (mali poduzetnici, otvoreni prostor, kontakt s prirodom, kulturno naslijeđe, »tradicionalno« društvo i običaji), c) ruralan u mjerilu (mala izgrađenost i mala naselja), d) tradicionalnih obilježja (sporo rastući i povezan s lokalnim stanovništvom), e) održiv (njegov razvoj ne narušava osobitosti ruralnog prostora, a održiv je u smislu korištenja resursa, posebice prirodnih).

U Istri je razvoj ruralnog turizma započeo 1990-ih, a od 1997. intenzivnije se razvija zbog ozbiljnije promocije Turističke zajednice Istarske županije. Broj kućanstava koja nude usluge u ruralnom turizmu svake se godine povećava. Godine 2003. u Istri je bilo oko 200 kućanstava koja su nudila uslugu smještaja i/ili prehrane, a širi se prateća infrastruktura (uređene pješačke i biciklističke staze, vinske ceste i dr.).