Rukomet, sportska igra loptom u kojoj sudjeluju po dvije muške ili ženske vrste, svaka sastavljena od šest igrača i vratara.

Ekipe pokušavaju ubaciti loptu u protivnička vrata, a obraniti vlastita. Pobjeđuje ona ekipa koja postigne više zgoditaka. U igri loptom igrači se koriste rukama, pri čemu je dopušteno dodirivanje ili igranje loptom bilo kojim dijelom tijela, osim potkoljenicom ili stopalom. Igrač smije zadržati loptu u ruci najviše 3 sekunde, ili se s loptom u ruci kretati najviše tri koraka. U mjestu ili u kretanju dopušteno je jednom rukom više puta odbijati loptu o tlo, a nakon ponovnoga hvatanja lopte zadržati ju najviše 3 sekunde, ili tri koraka. Rukometno prvenstvo svijeta za muškarce održava se od 1938., a za žene od 1957. Rukomet je u programu Olimpijskih igara od 1972. za muške, a od 1976. za ženske vrste.

Na području Istre rukomet se počelo igrati prvo u Puli i Raši, i to veliki rukomet: prva je zabilježena utakmica koju su odigrali članovi pulskoga Željezničkog tehnikuma na srednjoškolskom prvenstvu NR Hrvatske u Varaždinu 14.V.1949., kada su izgubili od Srednje tehničke škole iz Splita rezultatom 5:4. Veliki rukomet zbog malog broja klubova i slabih prometnih veza u Istri, nije pobudio veće zanimanje, te se ubrzo prestao igrati.

No, od 1953. počeo se razvijati mali rukomet. Te je godine u Bujama osnovan Kotarski fiskulturni odbor Društva za tjelesni odgoj Partizan, u kojem je počela djelovati rukometna sekcija Društva za tjelesni odgoj Partizan Buje. Tada je u bujsku gimnaziju došao Juraj Radovčić, koji je djelovao kao organizator, trener, sudac i igrač. Prva javna utakmica odigrana je u Bujama 4.IV.1954. između muške reprezentacije Buja i momčadi Garnizona JNA iz Buja, a završila je pobjedom Buja 5:4. Potom se rukomet počeo igrati u Kaštelu, Brtonigli, Momjanu, Jurcanima i diljem Istre. Već je 1955. prvi put odigrana i Istarska liga u rukometu za muške i ženske vrste, na kojoj je sudjelovalo sedam muških i sedam ženskih vrsta: prvi su pobjednici bili društvo Partizan Buje u muškoj skupini, i društvo Partizan Pula u ženskoj.

Na kraju 1960-ih u Istri je bilo registrirano više od 70 klubova, a natjecanja su se održavala od općinske, međuopćinske, istarske i regionalne do republičke i savezne lige. U Puli, Labinu i Umagu djelovali su rukometni odbori, koji su se brinuli o natjecanjima i o stručnom usavršavanju trenera i sudaca. Potkraj 1970-ih rukomet se počeo igrati u dvoranama, što je dovelo do stagnacije u njegovu razvoju i do gašenja klubova u manjim mjestima, poglavito nakon 1990., tako da u Istri djeluje još samo devet muških i sedam ženskih klubova. U doba socijalističke Jugoslavije najveći su uspjeh istarski rukometaši postigli plasmanima u 1. jugoslavensku ligu: ženskoga rukometnoga kluba Rudar iz Labina 1977., te muškoga kluba Istraturist iz Umaga 1989.

Za reprezentaciju Jugoslavije nastupali su Ljubomir Tomažić i Rene Lepoglavec iz Umaga, Roberto Sošić iz Rovinja, te Evelina Galo, Lorena Beučić, Karmen Kokot i Adrijana Prosenjak iz Labina. U Istri su u to doba organizirani Trofej Jugoslavije za žene (1978.), Rukomet budućnosti (1979.) – četiri akcije Međunarodnog rukometnog saveza i Rukometnog saveza Jugoslavije (Trofej Jugoslavije za muške, Međunaredni simpozij za trenere, Međunarodni seminar za suce i Jugoslavenska škola rukometa), Turnir AVNOJ-a za seniore (Labin 1978.), Turnir bratstvo i jedinstvo za juniorke (Labin 1975. i Umag 1983.), te 21 Kup veterana Jugoslavije (Umag 1970.–90.). Od osamostaljena Republike Hrvatske, u 1. hrvatskoj rukometnoj ligi nastupale su muške vrste Umaga, Rudara iz Labina, Arene iz Pule i Poreča, te ženske vrste Arene (Pula) i Rovinja. Najveći uspjeh postigli su rukometaši Umaga osvajanjem 2. mjesta u Hrvatskoj u sezoni 1993./94., te ulaskom u finale Hrvatskog kupa 2003.

Za reprezentativnu vrstu Hrvatske nastupali su Valner Franković i Mladen Prskalo iz Labina, Saša Ilić, Robert Ipša, Ljubomir Bošnjak i Roberto Borčić iz Umaga, Diego Modrušan iz Rovinja, Suzana Golja i Adrijana Prosenjak iz Labina, Ingrid Sau iz Rovinja, te Rosana Čopić iz Pule. Lino Červar trener je hrvatske muške rukometne vrste od 2002. Istra je nakon osamostaljenja Hrvatske postala središtem svih rukometnih događanja u državi. U Puli se u siječnju 1992. prvi put okupila muška seniorska državna reprezentacija, a iste se godine igrao susret ženskih reprezentacija Hrvatske i SAD-a (druga utakmica reprezentacije). U tom se gradu 1993. igrala utakmica seniorskih muških reprezentacija Hrvatske i Bugarske – kvalifikacije za prvenstvo Europe, i to je bila prva utakmica reprezentacije Hrvatske u službenom međunarodnom natjecanju, a 1994. igrao se 1. trofej Croatia za muške vrste, koji se potom ponovio u još dva navrata (suorganizator je bio i Rovinj). U Istri se održavaju svi kampovi Hrvatskog rukometnoga saveza za mlađe uzraste, trenerski i sudački seminari saveza, završnice drž. prvenstava za mlađe uzraste, pripreme svih državnih selekcija i dr. U gotovo svim gradovima u više su se navrata igrale kvalifikacijske utakmice i turniri za odlaske na europska ili svjetska prvenstva (muške i ženske reprezentacije seniora, juniora i kadeta), a Poreč je 2003. ugostio jednu skupinu svjetskog prvenstva u rukometu za žene.