Rakovac, Joakim (Jovakin, Jovo), antifašist, partizan, politički vođa, narodni heroj (Rahovci [Rakovci] kraj Baderne, 14.IX.1914. – Križnjak kraj Korenići iznad Limske drage, 18.I.1945.).

Kršten je 16.IX.1914. kao Joachim Rakovac (Racovaz). U mnogim izvorima, uključujući i Istarsku enciklopediju, navodi se pogrešan datum rođenja 14.X.

Otac Ivan bio je narodnjak, poljoprivrednik, majka Marija, rođ. Herak (u matičnim knjigama Herjak), domaćica. Obiteljski nadimak bio je Caratan(i), a 1933. dekretom im je prezime bilo promijenjeno u Racozzi.

Osnovnu talijansku školu završio je u Baderni, a potom se bavio vinogradarstvom. Odgojen je u hrvatskom duhu, čitao je početnice i zabranjene hrvatske knjige.

Uoči napada Italije na Jugoslaviju mobiliziran je u talijanske specijalne bataljune. Simulirajući bolest pušten je kući te se krajem 1942., preko narodnjaka i partizana Jože Šurana, pridružio narodnooslobodilačkom pokretu (NOP). Započeo je intenzivno raditi na jačanju NOP-a na Poreštini. U veljači 1943. osnovao je u Rahovcima seoski narodnooslobodilački odbor (NOO), koji je postao važan čimbenik za razvitak NOP-a u tome kraju, a i šire po Istri.

Pristupio je prvoj simpatizerskoj skupini Komunističke partije Hrvatske (KPH), osnovanoj kraj sela Fabci u travnju 1943., a u svibnju je postao članom KPH. Politički je djelovao na Poreštini i Pazinštini. S J. Šuranom bio je glavni organizator odlaska u partizane (Gorski kotar) prve veće skupine rodoljuba s tog područja, s proplanka Rušnjak.

Od osnutka NOO-a za Istru potkraj kolovoza 1943. bio je njegovim predsjednikom. Za kapitulacije Italije sa skupinom mladih boraca razoružao je garnizone u Cerovlju i Borutu, a potom sudjelovao u oslobođenju Pazina i Poreča. Okružni NOO za Istru donio je 13.IX.1943. odluke o priključenju i sjedinjenju Istre s Hrvatskom, a 25.–26.IX. predstavnici naroda osnovali su u Pazinu Pokrajinski narodnooslobodilački odbor za Istru na čelu s Rakovcem, te su potvrdili odluku od 13.IX. o odcjepljenju Istre od Italije i njezinu ujedinjenju s maticom zemljom.

Nakon njemačke listopadske ofenzive Rakovac je nastavio organiziran i sustavan rad. Postao je članom Okružnog komiteta KPH za Istru, bio je vijećnik Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) te sudjelovao na II. zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) u Jajcu 29.XI.1943. i na III. zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom 8.-9.V.1944. Po cijeloj je Istri organizirao narod, pridobivao svećenike i druge antifašiste.

Poginuo je u njemačkom napadu na selo Koreniće u akciji čišćenja Istre od partizana, provođenoj ujesen 1944. i zimi 1944./45.

Nakon pogibije bio je u tajnosti pokopan na groblju u Juralu, a 1954. njegovi su posmrtni ostaci premješteni u Poreč, pod spomenik na trgu koji nosi njegovo ime (bivši Cimarè). Brončani kip, nazvan Partizan, rad je riječkog akademskog kipara Vinka Matkovića. Rakovčevo ime nose brojne ulice i drugi javni prostori širom hrvatskog dijela Istre (i u Rijeci) te osnovna škola u Svetom Lovreču, mjesni odbor i pjevački zbor iz Poreča, kao i nekadašnja porečka tiskara i foto-kino klub, pa i seljačka radna zadruga iz Šurani (1947.-1950.).

Njegova rodna kuća u Rahovcima postala je 1975. Memorijalna kuća Joakima Rakovca (o kojoj od 1980. brine Zavičajni muzej Poreštine), a 1976. je dobila status spomenika kulture. Novi stalni postav otvoren je 2024.; prizemlje je posvećeno Rakovčevu liku i djelu, a postav na katu govori o narodnooslobodilačkoj borbi na Poreštini.

Narodnim herojem proglašen je 9.XII.1952.

Joakim (Jovakin) je otac književnika i novinara Milana Rakovca.

Slike