Quarantotti Gambini, Pier Antonio, književnik, novinar, esejist (Pazin, 23.II.1910. – Venecija, 22.IV.1965.).

Sin je rovinjskoga pisca Giovannija Quarantotta (kasnije Quarantotti) i Fides Histriae Gambini. Nakon što je završio srednjoškolsko obrazovanje u koparskoj gimnaziji, diplomirao je pravo 1937. u Torinu. Bio je ravnateljem Gradske knjižnice u Trstu 1942.–45., potom je živio u Veneciji.

Godine 1932. objavio je u časopisu Solaria zbirku proze I nostri simili (pripovijesti Tre crocefissi, Il fante di spade i La casa del melograno). Iz prijateljevanja s Umbertom Sabom u Trstu i potom dopisivanja nastao je epistolar Il vecchio e il giovane (objavljen 1962. u uredništvu Linuccie Saba). Potom je objavio roman La rosa rossa (1935., preuređeno izdanje 1960.), kojemu se radnja događa u Kopru u doba prije I. svjetskog rata, za rata i nakon njega, a u pripovjednom se postupku izmjenjuju stvarnost, uspomene i sjećanja te poetski opis istarskih krajolika. U središte njegova zbivanja uveo je »srednjoeuropsku« tematiku, koju je razrađivao i u potonjim djelima.

Godine 1948. dobio je nagradu Bagutta za roman L’onda dell’incrociatore (1947.), po kojem je francuski redatelj Claude Autant-Lara snimio film Les regates de San Francisco. Slijede dnevnik Primavera a Trieste (1951., prošireno izdanje 1967.), u kojem je opisao ulazak jugoslavenske vojske u Trst i okupaciju u proljeće 1945., romani L’amore di lupo (1955.), Il cavallo Tripoli (1956.), La calda vita (1958.), koji je ekranizirao redatelj Florestano Vancini, I giochi di Norma (1964.), Le redini bianche (1967.), La corsa di Falco (1969.), te zbirke pjesama Racconto d’amore (1965.) i Al sole e al vento (1970.). Surađivao je kao novinar u mnogobrojnim talijanskim i drugim dnevnicima. Objavio je sjećanja Sotto il cielo di Russia (1963.), književne kritike i oglede Luce di Trieste (1964.), I nobili di Rovigno e delle altre città istriane – Diritti e privilegi (1968.).

Slike