Gavardo, koparska plemićka obitelj (XIII.–XX. st.) podrijetlom iz mjesta S. Martino di Gavardo (Brescia).

Praotac koparskoga odvjetka obitelji (1210) bio je Gavardo I., koji je bio u službi akvilejskoga patrijarha Volchera. U XIV. st. obitelj se razdijelila na dvije grane: prva je izumrla u XIX.st.; druga, koja potječe od Filippa II., upisana 1431. u registar koparskoga plemstva, bila je 1416. primljena u Veliko vijeće, a u XV. st. i u puljsko plemstvo.

U vojnoj službi Mletačke Republike istaknuli su se sljedeći članovi: Gavardo II., sudionik rata na Kreti 1363.–66.; Santo I., koji se 1452. borio s milanskim snagama kraj mjesta Abbadia di Cerreto; Giovanni Filippo, u drugoj polovici XV. st. zbog vojnih zasluga postao je upravitelj gradske vage; Rinaldo I., krajem XV. st. vojni izaslanik u Lombardiji, Burgundiji, Toskani i Švicarskoj; Roberto I., 1515. sudionik rata u Furlaniji; Alessandro I., 1511. vojni zapovjednik u Padovi, 1527. u Raveni; Giovanni, kapetan Slavena 1614.; Antonio, guverner u Omišu, umro 1664.; Santo II., branitelj Rašpora 1511.; Gavardo III., ratovao u Tržiču 1519.; Francesco I., 1568. branio Istru od uskoka; Rinaldo II., koncem XVI. st. collaterale u Zadru; Pietro, umro 1721. kao guverner u Palmi.

Obitelj Gavardo dala je niz dvigradskih podestata i pretora u Kanfanaru (1668.–1794.). Svećenik i erudit Gavardo (1701.–1736.) postao je član Kraljevske akademije u Londonu. Domizio (1627.–?), brat Olimpa (1623.–1707.), viteza sv. Marka (1675.), bio je liječnik u Veneciji. Otac Filippo Maria (?–1708.) bio je učeni servit. Francesco je u XVIII. st. izgradio palaču (danas u Kidričevoj ulici u Kopru) koja je kasnije prešla u vlasništvo obitelji De Totto. Obitelj se 1739. povećala te je uredila crkvicu Sv. Trojstva.

Alessandro (1732.–1818.) je bio član Accademije dei Risorti i autor spjeva La Rinaldeide ossia il Lanificio di Carlisburgo (1764.); Francesco Innocente bio je 1806. prisjednik prvostupanjskoga suda u Kopru; Francesco (?–1812.), prokurator Apelacijskoga suda u Dubrovniku; Alessandro je 1813. bio predsjednik civilnog, političkog i gospodarskog suda u Kopru; Tino (1891.–1914.) je na dijalektu objavio zbirku pjesama Fora del semenà. Rime vernacole (1912.).

Obitelj je stekla posjede u Krkavčama, Merišću, Oskorušu, Podgradu, Zabavljama i Laboru.