Pučki prijatelj (uvijek objavljivan kao Pučki Prijatelj), glasilo hrvatskog katoličkog pokreta u Istri, s kršćansko-socijalnim usmjerenjem.

Prvi broj izašao je 23.XII.1899. List je pokrenuo biskup Antun Mahnić (Anton Mahnič), izdavala ga je Krčka biskupija u čijoj se tiskari Kurykta u Krku tiskao. Izlazio je s podnaslovom 'Poučno-gospodarski list' (u 1901. 'Ilustrovani poučno-gospodarski list') 10-og i 25-og u mjesecu, do 1907. kada počinje izlaziti desetodnevno, 10-og, 20-og i 30-og u mjesecu, s podnaslovom 'list hrvatskom seljaku za pouku i zabavu'. Od 20.IX.1911. list izlazi u Pazinu, a izdaje ga i tiska Tiskovno društvo, udruga koju su na Mahnićev poticaj osnovali svećenici. Od početka 1913. izlazi tjedno (četvrtkom) s podnaslovom 'Politički i poučno-gospodarski list za hrvatski narod'.

List je prvih godina bio okrenut uglavnom gospodarskim, mahom poljoprivrednim te vjerskim temama, a kasnije sve više poprima informativno-politički i idejno-politički karakter. S pozicija Mahnićeva borbenoga katolicizma, u skladu sa shvaćanjem svojega pokretača o potrebi razdvajanja duhova, pridonosio je polarizaciji između nacionalno-liberalne i nacionalno-katoličke struje u Istri, a svojim gospodarsko-socijalnim zauzimanjem na načelima kršćansko-socijalnoga nauka nastojao je preko posujilnica ublažiti bijedu i zaustaviti propadanje istarskoga seljaka.

Do početka 1913. u listu se ne navode urednici (poznato je da ga je 1908. uređivao Stojan Brajša), a otada do prestanka izlaženja početkom Prvog svjetskog rata, u srpnju 1914., za uredništvo odgovara Liberat Buršić. Izdavanje lista zabranile su austrougarske vlasti uvevši strogu ratnu cenzuru i ukidajući glasila u manjim mjestima (u Pazinu nije bilo javnog tužioca koji bi provodio cenzuru).

Pučki prijatelj ponovno počinje izlaziti u Pazinu u rujnu 1919. s nepromijenjenim podnaslovom, tjedno (petkom, kasnije opet četvrtkom), a odgovorni urednik je Ante Belanić. Kad su fašisti polovicom srpnja 1920. uništili tiskaru u Pazinu, izdavanje lista premješteno je u Trst, gdje ga je pomagalo i slovensko političko društvo Edinost, u čijoj se tiskari tiskao. Odgovorni urednik bio je Ivan Marija Micheluzzi. List nosi podnaslov 'Tednik (od polovice lipnja 1922. Tjednik) za politiku, kulturu i gospodarstvo'.

Zbog potpore Pučkoga prijatelja slovenskim »klerikalcima« u polemici s »liberalima« Edinost je krajem ljeta 1922. odbila tiskati list, pa se od 7.IX. tiskao u tršćanskoj tiskari Silvio Spazzal. Tjedan dana kasnije kao novi odgovorni urednik potpisan je Vjekoslav Zupančić, a od 19.X. list je podnaslovljen kao 'Glasilo narodne stranke u Istri'. U posljednjem broju te godine (51, 28.XII.) uredništvo objavljuje prestanak izlaženja, objašnjavajući to sporazumom između Političkog društva za Hrvate i Slovence u Istri i Istarskog pododbora političkog društva Edinost u Trstu. Istovremeno je najavilo da će Tiskovno društvo iz Pazina ubuduće umjesto Pučkog Prijatelja tiskati nepolitički, kulturno-gospodarski list naziva Istra.

Pučki prijatelj (s istim podnaslovom i istim odgovornim urednikom) ponovno se pojavljuje 8.I.1924., zahvaljujući zauzimanju Engelberta Besednjaka, zastupnika u Talijanskom parlamentu, koji je uspio u Beogradu isposlovati financijsku pomoć za nastavak njegova izlaženja. Iz napomene uprave i uredništva da se zaključiti da time prestaje izlaziti list Istra. Kao izdavač se i dalje navodi Tiskovno društvo u Pazinu, sve do polovice veljače 1928. kada list izdaje Konzorcij 'Pučkog Prijatelja'. Prvih mjeseci list se tiskao u Zadružnim tiskarama u Gorici, od rujna 1924. opet se tiska u Trstu, u tiskari Spazzal, a od polovice siječnja 1927. u Fratelli Mosettig. Od 17.VII.1924. (do gašenja) kao glavni i odgovorni urednik lista potpisan je Vladimir Sironić. Značajan utjecaj na uređivačku politiku imao je Božo Milanović, koji je od 1922. djelovao u Trstu.

List je tijekom izlaženja u Trstu razmjerno redovito objavljivao znani i popularni čakavski dijalog 'Franina i Jurina', odnosno 'Jurina i Franina' (pokrenut u kolovozu 1871. u Našoj slogi), a od početka 1925. i mjesečni prilog 'Razumni gospodar', koji je kao 'Razumni gospodar za pouku istarskom seljaštvu' izlazio i ranije u Pazinu (od 1912.).

Nakon dekreta 1928. kojim je talijanska vlast zabranila slavenski tisak u Italiji, Pučki prijatelj se na početku 1929. ugasio.

Slike