Fažanski kanal, morski prolaz između zapadne istarske obale i Brijunskog otočja (Brioni), na sjeveru omeđen rtom Barbarigom, Malim Brijunom/Brionom, otočićem Sv. Markom i pličinom Kabulom, a na jugu rtom Proštinom, otočićima Sv. Jerolimom i Kotežom (Kozadom) te rtom Penedom (Veli Brijun/Brion).

Dužina mu je 9,2 km, a širina se s 4,5 km na sjeveru suzuje do 1,5 km na jugu. Kopnena obala dosta je kamenita, s mnogobrojnim pličinama od 200 do 400 m od obale. Uz otoke more je plitko. Dubina mora u središnjem dijelu kreće se od 36 m na sjeveru do 10 m na jugu. Stalna je struja iz sjeverozapadnog smjera; za vrijeme plime i južnih vjetrova struja doseže brzinu do 3 čvora.

Jedino veće naseljeno mjesto na kopnu jest Fažana, a južno od nje Valbandon. Na Velom Brijunu/Brionu postojalo je istoimeno naselje.

Sudeći po naseljenosti okolnog područja u prapovijesti i antici, Fažanski kanal bio je od davnine prometno područje. U srednjem vijeku promet se pojačavao, a Fažanski kanal postao je i zakloništem brodova na putu iz Venecije preko zapadne istarske obale dalje prema Dalmaciji i Levantu. U njegovu sjevernom dijelu između đenovske i mletačke mornarice vodila se 9.V.1379. pomorska bitka, u kojoj su Mlečani bili poraženi.

Zbog svoje zaštićenosti od bure i juga kanal je početkom XX. st. bio dodatno i rezervno sidrište ratnih brodova austrougarske ratne mornarice. Postoji više sidrišta za manje brodove: ispred uvale Marić, ispred lučica Fažane i Brijuna te u uvalama Valkadena (Verige) i Runci. Jedine dvije lučice, Fažanu i Brijune/Brione, povezuje brodska pruga za potrebe Javne ustanove nacionalnoga parka Brijuni.