Pomȅr, naselje jugoistočno od Pule (44°49′N; 13°54′E; 6 m nadmorske visine); 467 stanovnika (2011.), općina Medulin.

Nalazi se uz obalu najdublje uvučena dijela Medulinskog zaljeva, na lokalnoj cesti Banjole–Medulin. Stanovnici su Pomȇrci i Pomȇrke (Pomȅrac, Pomȇrka), a bave se turizmom (iznajmljivanje apartmana i kuća za odmor) te tradicijskim poljodjelstvom (vinova loza i maslina, povrtlarstvo), sitnim ribarstvom i uzgojem školjaka. Dio ih radi u turizmu, ugostiteljstvu i ostalim uslužnim djelatnostima. Pokraj mjesta nalaze se autokamp i turistička lučica.

Šire područje Pomera naseljeno je od prapovijesti (arheološki tragovi pronađeni su na Campanožu, Kaštijunu i Pomerskom školjiću) i antike (ostatci antičke ladanjske vile u marini na poluotoku Muntu, ostatci tijeskova na Sv. Andriji). Antički lokalitet ladanjske vile na predjelu Biškupije u uvali Funtana (na granici Pomera i Medulina) nastavio je postojati kao ranokršćanski sakralni kompleks Sv. Ivan u V. st. te srednjovjekovni benediktinski samostan koji se spominje 1115.

Ranosrednjovjekovno naselje razvilo se je na mjestu ili u blizini ladanjske vile. Pomer je pripadao pulskom području, pa se 1149. spominje među mjestima koja su s Pulom prisegnula na vjernost Veneciji. Opustio u kugama XIV.–XV. st., Pomer je ponovno naseljen useljenicima iz Bologne 1561., zatim izbjeglicama pred Osmanlijama sa zadarskoga područja 1583. U okolici Pomera postojala su srednjovjekovna naselja Aran, Acan i Pajpan, koja su također opustjela, ali nisu ponovno naseljena pa su se ugasila.

Župna crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije iz XIV. st. obnovljena je u XVII. st. Na glavnom je oltaru slika Pohođenje Elizabete mletačkog majstora s početka XVII. st., prema Jacopu Palmi ml. Na bočnom oltaru drveni je kip Bogorodice iz XVI. st., koji potječe iz samostanske crkve na otočiću Verudi. Grobljanska crkva sv. Flora (u mjesnom govoru: sv. Plora) romanička je jednobrodna građevina s istaknutom polukružnom apsidom, pregrađena potkraj XVII. st. Apsida je oslikana trima slojevima fresaka: najstariji je romanički, a najmlađi s kraja XV. st. Iz crkve je drveni rezbareni barokni oltar s gotičkim kipom sv. Flora (u crkvi sv. Foške) i dvama zvonima: jedno je 1484. izlio Antonius de Locadali, drugo 1578. majstor Santino de Regis iz Milana.

Crkva sv. Foške novovjekovna je jednobrodna građevina sa zvonikom na preslicu i s antičkim spolijima u zidu.

http://www.tzom.hr/

Slike