Eneolitik ili bakreno doba (lat. aeneus: mjeden, bakren i grč. λίϑος: kamen), prapovijesno razdoblje koje je nastupilo nakon neolitika i trajalo do brončanoga doba, približno od 3500. pr. Kr. do 2200. pr. Kr.

Glavna mu je značajka uporaba bakra u izradbi oruđa, oružja, nakita. Tada su se u Europi, pa i u Istri, dogodile krupne etničke i kulturne promjene. Dolazi do »metalizacije« neolitičkih kultura i prodora novih etničkih skupina u karpatsku kotlinu (Indoeuropljani). U prapovijesnim se društvima mijenjaju gospodarski i društveni odnosi: prelazi se iz matrijarhata u patrijarhat. Zbog slabe istraženosti u Istri je eneolitik slabije poznat od drugih prapovijesnih razdoblja. Na nalazištima poput Limske gradine, poluotoku Pradišel, na Brijunima, na otoku Pisulj južno od Rovinja, eneolitički se sastojci javljaju zajedno s neolitičkim i ranobrončanodobnim nalazima. Najstarija je u eneolitiku protonakovanska kultura, koja je nastala simbiozom kasnohvarskih i kasnovinčanskih elemenata. Iz nje je izrasla nakovanska kultura, a prodorom kontinentalnog eneolitika, odnosno rasprostiranjem jadranskog tipa ljubljanske kulture (Pećina kraj sela Srbani, Dančeva pećina, Nezakcij) označeno je završno razdoblje eneolitika na istočnoj jadranskoj obali i u Istri. Iz istoga je razdoblja i lasinjska kultura, što ju je Nikša Petrić izdvojio na nalazištu Limska gradina, a koja je u Istru došla iz alpskih prostora i sjeverozapadne Hrvatske. Krajem eneolitika na poluotoku (nalazište Gromače na Brijunima) javlja se nedefinirana kulturna pojava s grubom keramikom ukrašenom metličastim ornamentom, koja zalazi u rano brončano doba. Osim u naseljima na otvorenom, eneolitički se čovjek najčešće zadržavao u špiljama (Cingarela kraj Momjana, Dančeva pećina, Pupićina peć, Pećina kraj sela Srbani, Pećinovac kraj Okreti).