Edinost, političko društvo utemeljeno u Sv. Ivanu u Trstu 1.XI.1874., kada su sastavljena pravila i izabran osnivački odbor.

Do prvoga općeg sabora u veljači 1875. vodio ga je Štefan Nadlišek. Predsjednici su potom bili: Ivan Bizjak (1875.), Ivan Nabergoj (1875.–91.), Matko Mandić (1891.–1905.), Ivan Goriup (1905.–07.), Otokar Rybář (1907.–10.) i Josip Wilfan (1910.–28.). Djelovanje Edinosti pomagale su tršćanske slovenske organizacije, ustanove i društva. Najprije je djelovalo u Trstu i okolici, poslije i u Istri i u Primorskoj a nakon I. svjetskog rata na području Julijske Venecije. Edinost je branila nacionalne interese Slovenaca i Hrvata te nastojala dosegnuti ravnopravnost s Talijanima. Izlazila je na izbore i imala zastupnike u općinskim, pokrajinskim i državnim tijelima (Hrvatsko-slovenska narodna stranka).

U Kopru je 8.I.1876. izašao prvi broj lista Edinost, političkog glasila tršćanskih i primorskih Slovenaca, istarskih Slovenaca i Hrvata, koje je isprva izlazilo kao dvotjednik, od 1880. kao tjednik, od druge polovice 1882. dvaput tjedno te od 1894. triput tjedno. U travnju 1898. postao je dnevnikom s dvama izdanjima, od 1900. klasičnim dnevnikom s jednim izdanjem. List je od početka naglašavao neovisnost, slobodoljubivost, miroljubivost, narodni karakter i laicitet. Takva je koncepcija zadržana do kraja, pa su česte bile polemike s klerikalnim socijalnim taborom. Edinost je 2.IV.1898. utemeljila Zadružnu tiskarnu Edinost, koja je bila u njezinu vlasništvu.

Odgovorni urednici bili su: Ivan Dolinar, Franc Cegnar, Viktor Dolenc, Lovro Švab, Avgust Kermavner, Makso Cotič, Engelbert Besednjak i Filip Peric. U rujnu 1928. fašistički režim je nasilno ukinuo društvo Edinost i zabranio izdavanje lista.