Petronio, Prospero, tršćanski horograf i liječnik (?, 1608. – ?, 1688.).

Potjecao je iz stare koparske obitelji. Bavio se književnošću i bio je član akademije Dei Risorti (akademije). Potpisivao se i pseudonimom Propecio Sperono.

Autor je djela Delle memorie dell’Istria sacre e profane con la più essata topografia, ò sia descritione de’ luoghi, che sino hora s’ habbia veduto: il tutto tratto dall’opere de megliori scritti, et in spetie dalli scritti dell’eruditissimo Monsignor Giacomo Filippo Tomasini fù Vescovo di Città Nova col parte seconda (1681.), koje je pod naslovom Memorie sacre e profane dell’Istria u Trstu 1968., u suradnji s Luigijem Parentinom, objavio Giusto Borri. Bogato ilustrirano crtežima pojedinih mjesta, djelo je bilo podijeljeno u dvije cjeline, no prvi dio, koji se odnosio na sjevernu Istru, drži se izgubljenim.

Petronio je kompilator horografskoga prikaza Istre i njezinih biskupija novigradskog biskupa Giacoma Filippa Tomasinija. Najveći dio rukopisa zapravo je prenesen iz De’Commentarij storici-geografici dell’Istria, libri sex. Svoje opsežno djelo Petronio nije uspio objaviti za života. Jedan primjerak rukopisa bio je, po autorovoj želji, pohranjen u kapucinskom samostanu u Kopru, a drugi se našao u tajnom arhivu Frari u Veneciji, gdje ga je 1821. otkrio barbanski kanonik Pietro Stancovich. Sigurno je da su se Petronijevim rukopisom služili mnogi istaknuti povjesničari, kao što su Carlo De Franceschi, Bernardo Benussi, Marco Tamaro i Camillo De Franceschi.