Apolonije Rođanin (grč. ’Aπολλώνιος ὁ ‛Ρόδιος), filolog, pjesnik helenističkoga razdoblja (Aleksandrija, oko 295. pr. Kr. – ?, 215. pr. Kr.).

Glavno mu je djelo, i jedino očuvano, ’Aργοναυτικά (Zgode o Argonautima), ep u četirima pjevanjima (5.835 heksametara). Sadržajem je epa predtrojanski grčki mit o doživljajima Argonautā, skupine grčkih junaka koji u pratnji tesalskoga kraljevića Jazona na lađi Argo plove iz Tesalije u Kolhidu podno Kavkaza po Zlatno runo.

U opisu njihova povratka, nakon što su uz pomoć čarobnice Medeje oteli runo, Apolonije slijedi inačicu mitske priče prema kojoj su Argonauti zaplovili (zajedno s Medejom) uzvodno Dunavom i njegovim se tobožnjim jadranskim odvojkom spustili u Kronovo more (sjeverni Jadran) kraj Cresa. Ondje ih je stigla kolhidska potjera pod vodstvom Medejina brata Apsirta, koji pogine od Jazonove ruke na jednom od tamošnjih otoka, po njemu nazvanih Apsirtidima; Argonauti pak nastave put ploveći rijekom Padom u Ligursko pa Tirensko more te oko zapadne talijanske obale dospiju u Grčku. Ta inačica priče o Argonautima Istru smješta u pretpovijesni sklop mitske geografije sjevernog Jadrana, s Kronovim morem, s jadranskim ušćem Dunava i s Jantarskim otocima, dakle u svijet najstarijih poznatih predodžaba o istarskom prostornom okolišu. Utkan pak u sadržaj jedne od najrazglašenijih priča iz klasične starine, taj je prostor ujedno uveden u grčku, latinsku i neke moderne književnosti koje se tom pričom bave.

Slike