Lavrika, javorika (lovor), (fotografija vlasništvo Glasa Istre, snimio Amir Musemić)

lavrika, javorika

Làvrika, jȁvorika (lovor, lovorika, Laurus nobilis), ljekovita, začinska i aromatična biljka. Izrasta u zimzelen grm ili stablo visine do nekoliko metara.

U Istri raste na čitavom obalnom pojasu, te posebno u šumama oko Lovrana, koji je po ovoj vrsti dobio ime.

Cijenjena je još od antike kada je smatran svetim drvetom. Njezine su grančice darivane pjesnicima, vojskovođama i drugim slavnim ličnostima, čime im se iskazivalo čast i hvalu.

List je njezin najcjenjeniji dio, a koristi se svjež i osušen. Bere se kad je posve razvijen i kožast, jer u suprotnom kroz proces sušenja pocrni i postane neupotrebljiv. Ima dvostruku primjenu, kao začin i kao ljekovito sredstvo. Sadrži eterično ulje, škrob, tanin i gorku supstanciju, dok je njegov plod pun eteričnih ulja, masnog biljnog ulja, škroba i šećera. List lavrike ima i antiseptično djelovanje te jača apetit, poboljšava probavu i izbacuje nagomilane plinove u crijevima. Dobar je za iskašljavanje, a koristi ga se u liječenju kroničnog bronhitisa, prehlade, gripe i reumatizma.

U istarskoj kuhinji je nezamjenjivi sastojak pri začinjavanju svinjskog pečenja s kupusom, marinade za divljač te u procesu pripremanja domaćih kobasica i pršuta.

Čakavski nazivi lavrika i javorika imaju u Istri više inačica - javor, jagorinka, lovreka, lumber (na Liburniji)... Na istromletačkom naziva se lavarno, lavrano, slavarno (u Piranu).

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Claudio Pericin, "Bakino smilje 2: Aromatične biljke našeg podneblja", Jurina i Franina, 1994., 64-65.