Parentin, Luigi, svećenik, arhivist i povjesničar (Novigrad, 29.III.1909. – Trst, 28.XII.1997.).

Osnovnu talijansku školu polazio je u Novigradu 1915.–21., klasičnu gimnaziju u koparskome sjemeništu 1921.–28., Visoku teološku školu u Gorici 1918.–32., a 1972. diplomirao je arhivistiku, paleografiju i diplomatiku u Državnome arhivu u Trstu. Za svećenika je bio zaređen 1932. Obnašao je različite službe: kapelana u Pregari i Gradini 1932.–33., upravitelja župe Zrenj 1933.–37., duhovnika u koparskome sjemeništu 1937.–45., župnika u Trstu 1945.–73; kanonikom je bio imenovan 1965. te 1973. kanonikom pokorničarom katedralnoga kaptola i crkvenim cenzorom. Papa ga je 1972. imenovao počasnim prelatom, a biskup arhivistom biskupijske pismohrane, koju je sredio, vodio i proučavao do smrti.

Bio je istraživač i ljubitelj istarske crkvene prošlosti te plodan pisac. Radovi su mu izlazili pretežito u Atti e Memorie della Societa' Istriana di Archeologia e Storia Patria (AMSI) i Archeografo Triestino. Kraće je članke sabrao u dvije knjige Incontri con l’Istria (1987.–91.). Objelodanio je monografiju Cittanova d’Istria (1974.) te Memorie e cenni storici su Daila (1970.), Regesto di 85 documenti inediti dell’archivio capitolare di Trieste, Ordini religiosi a Trieste e in Istria (1988.) i mnoge druge manje radove. U ediciji AMSI objavio je i radove La visita apostolica di Agostino Valier a Cittanova d’Istria (1580) (1994.) te La visita a Capodistria di Agostino Valier (1997.). U mlađim je godinama pod utjecajem talijanskih iredentističkih pisaca i povjesničara zapostavljao hrvatsku i slovensku sastavnicu istarske prošlosti, a u zrelijim godinama ispravljao je svoje stavove te pratio hrvatsku i slovensku povijesnu literaturu o Istri, pišući i o komunističkim nepravdama u rodnome kraju.