Pocar, Ervino, nastavnik, germanist, prevoditelj (Vinjole kraj Pirana, 4.IV.1892. – Milano, 17.VIII.1981.).

Otac mu je bio Giovanni, rodom iz Krmina (Cormons), a majka Giovanna, rođ. Petronio.

Rođen je u Istri jer mu je otac bio u carskoj i kraljevskoj carinskoj službi u Piranu, odakle je premješten u rodnu Furlaniju. Kad je 1900. napustio državnu službu, obitelj se preselila u Goricu, gdje je Ervino pohađao njemačku gimnaziju (1903.-11.). Upisao je 1911. studij filologije i filozofije u Beču.

Izbijanjem rata između Austro-Ugarske i Italije 1915. pokušao je pobjeći u Italiju, ali je uhićen i s obitelji poslan u konfinaciju u Gradac (Graz). Ipak je nastavio studij i 1917. diplomirao. Iako odgajan u iredentističkom duhu, bio je u Gorici izložen višejezičnoj sredini, a nakon studija je počeo prevoditi njemačke autore (von Kleist, Heine, Hofmannsthal), što je nastavio kasnije i u Milanu, kamo se preselio 1924.

Od 1934. bio je službeni prevoditelj s njemačkog za izdavačku kuću Mondadori, za koju je preveo stotinjak klasika te još pedesetak za druge izdavače (Franz Grillparzer, Hermann Hesse, Thomas Mann, Erich Maria Remarque, Frank Wedekind, Ernst Cassirer, Franz Kafka i dr.).

Tršćansko sveučilište dodijelilo mu je počasni doktorat 1977.

Slike