Riječki dnevni list La Voce del popolo, danas poznat kao „Stari La Voce del popolo“, izlazio je na Sušaku i u Rijeci od 1889. do 1921.

Prvi broj lista za kulturu na talijanskom jeziku tiskan je 3.XI.1889. u Tiskarskom zavodu Mate Glavana na Sušaku.

Već u prosincu 1889. Glavan je prodao tiskarske strojeve i pravo na izdavanje lista Antoniju Chiuzzelinu iz Rijeke. Broj od 3.I.1890. u zaglavlju mijenja mjesto tiskanja, Sušak se zamjenjuje Rijekom (Fiume), a mijenja se i koncepcija lista: umjesto časopisa za kulturu postaje politički dnevnik. Na početku je imao deklariranu politiku u korist pripadnosti Rijeke ugarskom dijelu Monarhije, da bi kasnije postao list riječkih autonomaša koji su tražili nezavisan i autonoman grad unutar Austro-Ugarske Monarhije.

Prva izdanja lista imala su svaki dan barem tri rubrike novosti: telegrafske, pomorske i razne, zatim lokalnu i tršćansku kroniku, međunarodnu (iz svijeta), priopćenja, red vožnji vlakova te književni dio. Prva stranica bila je rezervirana za najzanimljivije međunarodne vijesti, ali i za događaje koji su izravno utjecali na Rijeku. Na drugoj i trećoj stranici nastavljalo se izvještavanjem o gradskoj politici s nekoliko članaka sa socijalnim i humanitarnim naglaskom. Četvrta stranica bila je u potpunosti posvećena oglasima, dok je za žensku čitalačku publiku bio rezerviran dodatak Grijesi krojačice (I peccati della sartorella), gdje su objavljivane romantične pripovijetke tog vremena.

Među zapaženim naslovima bili su oni iz 1904. koji su izvještavali o sudskom procesu protiv lista. Novine, koje je tada uređivao Angelo Martich, bile su optužene od Državnog odvjetništva za objavu tekstova u kojima se uredništvo bavilo politikom s negativnim prosudbama i kritikama protiv mađarske kraljevske vlade i njezine javne uprave. Novi proces je uslijedio u prosincu iste godine, a nakon toga list objavljuje članke o uvjetima kojih se novina treba pridržavati kako ne bi naišla na Vladinu cenzuru i česte novčane kazne uredništvu i vlasniku novina zbog objavljivanja članaka s negativnokritičkim političkim sadržajem.

Oni brojevi La Voce del popolo u kojima su objavljivani članci protiv vlade bili su redovito plijenjeni, a među istaknutim potpisnicima članaka bio je autor tajnovitog naziva „dr. X“.

Tijekom Prvog svjetskog rata La Voce del popolo je tiskan s oznakom „Cenzurirano izdanje“ („Edizione censurata“) iznad zaglavlja i sadržavao je samo jednu stranicu. U poslijeratnim su godinama novine ukinute 1919., a zatim ponovno tiskane 1921. i ukinute u istoj godini.

Pokretanje lista s istim imenom uslijedilo je nakon 23 godine na slobodnom teritoriju, gdje su imale sjedišta i ostale novinske redakcije narodnooslobodilačkog pokreta koje su tiskale partizanske listove za područje Istre i Kvarnera u Drugom svjetskom ratu. Novi La Voce del popolo pokrenut je kao partizanski list na talijanskom jeziku. U prvom broju se uredništvo člankom „La vera voce“ na prvoj stranici referira na stari La Voce del popolo, objašnjavajući da je on bio glasilo vladajuće klase riječkih autonomaša, čija se politika temeljila na konfrontaciji Talijana i Hrvata, a da će novopokrenuti list biti pravi glas naroda.

Ipak, od 2010. na naslovnici novog lista objavljuje se zaglavlje „Osnovan 1889. Izlazi bez prekida od 1945.“ („Fondata nel 1889. Esce ininterrottamente dal 1945“), čime uredništvo iskazuje promjenu u identitetu današnjeg La Voce del popolo pozivajući se na kontinuitet sa starijim listom s kojim dijeli ime.