Misdaris, Igor, glazbenik (Kranj, 1.VI.1964. – Ližnjan, 29.IX.2024.).

Sin Tana (Aleksandra) i Milene Misdaris.

Njegov otac, Ližnjanac, bio je diplomirani profesionalni glazbenik u ljubljanskom vojnom orkestru. Igor je dio djetinjstva i mladosti proveo u Beogradu. Tamo je s 12 godina počeo svirati gitaru, a s 15 godina kontrabas. Preselivši se u Ljubljanu, upisao je srednju glazbenu školu, smjer kontrabas. Usto je osjećao veliku strast prema etničkoj glazbi pa je 1981. počeo svirati u folklornom ansamblu. Proučavao je narodnu glazbu Balkana i središnje Europe, kao i nekih drugih naroda, a posebno ga je zainteresirala romska glazba. Svirao je 1983. u bendu koji je s Markom Hrenom organizirao večeri romske poezije i glazbe.

Od 1985. vodio je tamburaški orkestar folklorne skupine Emona.

S članovima tamburaških orkestara folklornih skupina iz Ljubljane koji su se posvetili sviranju pretežno romske glazbe osnovao je 1990. peteročlani sastav Šukar (naziv na romskom jeziku znači dobro, lijepo; izgovara se šukȃr), u kojemu je bio svirač i pjevač. Repertoar sastava obuhvaćao je glazbu Roma iz cijele Europe, koja je vrlo raznolika; prikupljali su zapisane, snimljene i usmeno prenesene pjesme, uglavnom poskočice i balade, i obrađivali ih na svoj način za tamburaški kvintet. Iako članovi benda nisu bili Romi, pjevali su na pet inačica romskoga jezika te bili prihvaćeni i cijenjeni u romskoj zajednici. Nastupali su u zemlji i inozemstvu (Francuska, Italija, Hrvatska, Srbija, Njemačka, Austrija, Norveška, Japan, Češka, Poljska...) i surađivali s velikim glazbenim imenima (Šaban Bajramović, Gipsy Kings, Esma Redžepova, Ando Drom, Bajaga, Oto Pestner, Magnifico, Zoran Predin...) te snimili više albuma. Posljednji album Baro ilo (2020.) bio je u cijelosti autorsko djelo.

Zadnjih je godina živio u Kopru, a umro je iznenada u Ližnjanu, kamo je često odlazio k roditeljima. Tamo je i sahranjen.

Sa suprugom Rymmom imao je sina Marina, a s prijašnjom suprugom Renatom kćer Tanu i sina Matju.