Mohorović, Lucijan, liječnik, primarijus ginekologije, društveno-politički aktivist (Vinež, 22.VII.1935. – Rabac, 30.VI.2023.).

Gimnaziju je završio u Pazinu, a na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci diplomirao je 1961. Kao prvi poslijeratni domaći liječnik vraća se u Labin i zapošljava u Domu zdravlja. U početku radi kao liječnik opće prakse u Labinu i Raši, da bi 1963. preuzeo stacionar, potom rodilište u Raši, gdje ostaje do 1968. Nakon specijalizacije porodništva i ženskih bolesti u Puli i Rijeci, od 1972. vodi Službu za zdravstvenu zaštitu žena labinskog Doma zdravlja u kojem je i rodilište, koje je iz Raše vraćeno u Vinež. Dvije godine, od 1978. do 1980., radi u Ginekološko-porođajnom odjelu Central Hospital u libijskom gradu Misurati, gdje je u isto vrijeme i šef tima naših liječnika u toj bolnici. Primarijus ginekologije postao je 1987., a labinski Dom zdravlja napušta 1992. i otvara privatnu ginekološku ordinaciju u Labinu, da bi u mirovinu otišao 2001.

Cijelog radnog vijeka bavio se i stručno-znanstvenim radom, pa je 1983. na riječkoj Medicini magistrirao radom Socijalno-ekonomski utjecaji na priraštaj pučanstva Labinšćine od 1869. do 1910. godine. Osam godina kasnije na istom fakultetu postaje doktor znanosti obranivši disertaciju Utjecaj produkata sagorijevanja ugljena na tijek i ishod trudnoće u mikroregionalnim uvjetima. Kako se u tom radu daje prikaz utjecaja termoelektrane u Plominu na rodilje u njezinom neposrednom okruženju, Mohorović je svojim saznanjima podigao dosta bure u lokalnom okruženju. Istodobno, bio je to početak njegova intenzivnijeg okretanja ekologiji i zaštiti čovjekovog okoliša te pisanja o tome u hrvatskim i svjetskim stručnim časopisima. Svojevrsno priznanje za takvo djelovanje je i njegov izbor 2008. za znanstvenog suradnika Katedre za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci.

Bavio se i društveno-političkim radom, pa je 1982. bio predsjednik Općine Labin s jednogodišnjim mandatom. U osamostaljenoj Hrvatskoj 1994. pokreće građansku inicijativu radi osvješćivanja ljudi u zaštiti okoliša i zdravlja, a nakratko je bio i predsjednik labinskog ogranka Hrvatske narodne stranke.

Napisao je knjige Putokaz istarske povijesne zbiljnosti – zdravstvo u prošlosti (Labin 1995.) i Socijalna komponenta zdravstvene zaštite Labina (Rijeka 2014.). Radom o djelima Matije Vlačića mlađeg sudjelovao je na znanstvenom skupu o Matiji Vlačiću Iliriku u Labinu. Bio je koordinator znanstveno-istraživačkog projekta i suradnje sveučilišta u Rijeci, Milanu i Pretoriji. Bio je sudionikom više međunarodnih zdravstvenih skupova, a na onom u Frankfurtu na Majni je 2008. dobio glavnu nagradu za usmeno predstavljanje teme. Na Institutu za medicinu US National Academies za doprinos u istraživanjima mentalnog zdravlja ušao je u najuži izbor za nagradu Rhoda and Bernard Samat, dok je 2013. bio izabran za pomoćnog urednika časopisa The Open Biomarkers Juornals.

Skupština Hrvatskog liječničkog zbora 2012. dodijelila mu je nagradu Ladislav Rakovac za doprinos u razvoju zdravstva, medicinske misli i znanosti te djelovanje u Zboru. Godine 2020. dobio je nagradu za životno djelo Grada Labina.

Pokopan je na groblju u Svetom Martinu.