Žbona, Aleksij, liječnik i slikar (Miren kod Gorice, 21.VI.1942. – Šmarje, 18.V.1987.).

Otac Boris bio je talijanski časnik, potom bankovni službenik i rukovoditelj, majka Miriam, rođ. Vuk, domaćica, brat Vasja kipar i restaurator, sestra Beatriče arheologinja, drugi brat Fedja slikar.

Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, maturirao je 1961. u novogoričkoj gimnaziji te je upisao medicinu u Ljubljani, gdje je 1968. diplomirao.

Stažirao je u bolnici u Šempetru kraj Gorice, a 1969. se s obitelji preselio u Ankaran, gdje se zaposlio u omladinskom lječilištu i odmaralištu Debeli rtič. Potom se seli u Kopar, gdje radi kao liječnik opće prakse u tamošnjem domu zdravlja. Godine 1972. zapošljava se na odjelu interne medicine u ankaranskoj bolnici te iste godine polaže i specijalistički ispit iz internistike. Posebno se usmjerio na gastroenterologiju i psihosomatske bolesti povezane s probavnim sustavom.

S časopisom Primorska srečanja dogovorio je serijal znanstvenopopularnih eseja o bolestima koje donosi suvremeno industrijsko društvo, ali prerana smrt spriječila je njegovu realizaciju te mu je objavljen, posmrtno, samo članak o pretilosti (u broju 73, 1987.).

Uz liječnički poziv bio je predan i umjetnosti. Široke naobrazbe, bio je dobar poznavatelj književnosti i više stranih jezika. Prve likovne poticaje dobio je još u mladosti kad je u mirenskoj crkvi Majke Božje Žalosne pratio nastajanje Križnoga puta koji je slikao Tone Kralj, koji ga je i portretirao kao bakljonošu na 14. postaji. Kraljev ekspresionizam i monumentalni realizam utjecali su na kasnije Žbonino poimanje likovnosti i umjetničko promatranje Istre u kojoj se u potpunosti udomaćio. Slikarski je bio samouk, ali je u svojim radovima pokazivao iznimnu spontanost i zrelost. U ranom stvaralačkom razdoblju bio je prvenstveno zaokupljen figurativnim realizmom, mrtvom prirodom i pejzažima, dočim se kasnije posvetio slikanju istarskih krajobraza i ruralnih sredina. Pretežno je slikao u ulju, ali se bavio i grafikom.

Sudjelovao je na skupnim izložbama u Kopru (1972.), Slovenj Gradcu (1972.) i Ljubljani (1973.), a samostalne je imao 1963. u Grožnjanu, 1965. u Ljubljani te 1986. u furlanskom mjestu Špetru Slovenov (lokalno Špietar, tal. San Pietro al Natisone, ranije San Pietro degli Slavi, furlanski San Pietri dei Sclavons) i Kopru. Dvaput je nagrađen na izložbama ex tempore u Marezigama, a sudjelovao je i na ex temporeu u Piranu i tršćanskom predgrađu Škednju (Servola).