Oton II., njemački kralj (961. – 983.) i car Svetog Rimskog Carstva (967. – 983.) iz Saske (Otonske) dinastije.

Sin kralja i cara Otona I., rođen 955., suvladar do očeve smrti 973. Ratovao je, uglavnom uspješno, s Polapskim Slavenima, Dancima i Francuzima, a u pokušaju širenja vlasti u južnoj Italiji pretrpio je 982. u Kalabriji poraz od Saracena. Na unutarnjem planu gušio je pobune njemačkih vojvoda. Na istočnoj granici Carstva osnovao je 976. Istočnu marku (Ostarrîchi), čime je postavio temelje buduće Austrije.

Pripojio je 976. Istru (koja je dotad pripadala Bavarskoj) Koruškom vojvodstvu, nastojeći tako oslabiti moć bavarskih vojvoda. Za istarsku je povijest vrlo važna njegova isprava izdana lipnja 983. na saboru u Veroni kojom porečkom biskupu potvrđuje posjede i prava diljem Istre jer se u njoj prvi put spominju mnoga istarska mjesta.