Bertold I., istarski i kranjski markgrof (drugo desetljeće XII. st. – 14.XII.1188.), pripadnik utjecajnog njemačkog plemićkog roda Andeških (kao grof Bertold III. Andeški).

Značajno je povećao broj posjeda u Bavarskoj i Frankoniji, a posebno u Tirolu. Prva mu je žena bila Hedviga, kći bavarskoga palatinskoga grofa Otona IV. iz roda Wittelsbachovaca, a druga Luitgarda, kći danskoga kralja Svena III. Majka mu je bila Sofija, kći istarskoga markgrofa Popona II. iz roda Weimar-Orlamünde.

Kao vjeran saveznik njemačkih careva Konrada III. i Fridrika I. Crvenobradog značajno je povećao moć Andeških. Nakon smrti markgrofa Engelberta III. Spanheima (Sponheima), koji je umro bez muških potomaka, Fridrik I. dodijelio je Bertoldu 1173. istarsku markgrofoviju, čime je rod Andeških uzdignut među državne knezove. Dodatni se uspon među najistaknutije njemačke rodove dogodio kada je Fridrik I., nakon što je u Bavarskoj svrgnuo Henrika Lava, dodijelio naslov meranskoga vojvode Bertoldovu najstarijem sinu Bertoldu (1180.).

Rijetko je boravio u Istri jer je aktivno sudjelovao u visokoj politici – često je bio u carevoj pratnji, sudjelovao na dvorskim vijećima i državnim saborima, tako da se više od četrdeset puta spominje kao svjedok u vladarskim listinama. Pratio je Konrada III. u Drugom križarskom pohodu (1147.–48.), bio uz Fridrika I. u bitci kod Legnana (1176.) i drugdje.

U vrijeme njegove uprave Istrom (1173.–88.) počele su se izraženije razvijati komune gradova na zapadnoj obali, birajući svoje podestate, a kraj Savudrije navodno se 1177. odigrala pomorska bitka u kojoj je mletačka flota pobijedila onu njemačkoga cara.