Bartolić, Marijan, svećenik, crkveni dužnosnik, vjerski pisac (Karojba, 26.III.1928. – Pula, 2.VII.2016.).

Rođen je kao treće, najmlađe dijete Ivana i Zore rođ. Mogorović, nakon sestara Vere i Marije. U rodnom mjestu pohađao je osnovnu školu, a sjemenišnu gimnaziju u Kopru, Poreču i Pazinu, gdje je maturirao 1947. Bogosloviju je završio u Rijeci. Za svećenika ga je u Puli, 12.VIII.1951., zaredio biskup Dragutin Nežić.

Nakon mlade mise, u rujnu 1951. biva imenovan župnikom Kanfanara i Barata, gdje ostaje do 1955. Slijedi desetljeće župničke službe u Savičenti i Juršićima. Od 1965. do 1974. vodi župe Kaštelir i Labinci u porečkom dekanatu, a 1974. biva premješten u umaško-oprtaljski dekanat gdje upravlja župama Umag i Petrovija.

U Umagu ga krajem prosinca 1984. zatiče imenovanje generalnim vikarom Porečke i pulske biskupije. Na toj će službi ostati dva desetljeća, do umirovljenja 2004. Bio je 13 godina generalni vikar za biskupske službe Antuna Bogetića, do 1997., te potom, od 1998. do 2004., biskupa Ivana Milovana. Nakon umirovljenja redovito je ispovijedao i pastoralno pomagao u porečkoj župi, na području gdje je i živio.

Godine 1985. imenovan je konzultorom pri Ordinarijatu, a od ožujka 2000. imao je udjela u kauzi za beatifikaciju sluge Božjeg Miroslava Bulešića, obavljajući službu promicatelja pravde. Monsinjorom, kapelanom Njegove Svetosti Ivana Pavla II., imenovan je 19.IX.1994.

U župnoj crkvi Svih svetih u Karojbi 2011. proslavio je 60. obljetnicu svećeničke službe. Godinu dana kasnije u Poreču mu je uručena nagrada Sv. Mauro za društveni doprinos gradu i zajednici. Bartolić je zadužio istarsku, a posebno porečku sredinu svojim plodnim i dugogodišnjim radom za opće dobro naroda i Crkve. Sudjelovao je u svim važnijim događajima, kako na crkvenom, tako i na kulturnom području Istre, posebno u stavljanju kompleksa Eufrazijane pod zaštitu UNESCO-a.

Bio je plodan pisac, članke je objavljivao u godišnjaku Istarska Danica, u vjerskom listu Ladonja i drugdje. Prvi je, 1990., napisao i objavio životopis ubijenog mladog svećenika M. Bulešića (Miroslav Bulešić, svećenik-mučenik, 1920.-1947.), koji je 1991. tiskan i u talijanskom prijevodu (Don Miro, un martire dellʼIstria). Prve su mu knjižice Odaziv srca (1971.), Listajući život - životna mudrost u pričama i zgodama (1986.) te Pjesma koja ne stari (1992.).

U suradnji s Ivanom Grahom priredio je 1987. shematizam Crkva u Istri, koji je doživio više izdanja. Godine 2006. tiskana je njegova knjiga Mozaik biskupa Nežića - Crkva u Istri 1947.-1984., a godinu dana kasnije Mons. dr. Ivan Pavić - u burnim građanskim i crkvenim zbivanjima, 1898.-1992. Bio je suradnik u pripremi Istarske enciklopedije za crkveno područje te autor više natuknica.

Naslijedio je biskupa Nežića u brizi za Biskupijski arhiv.

Pokopan je na porečkom gradskom groblju.