Vlahov, Dražen, povjesničar, arhivist, stručnjak za glagoljsku paleografiju (Prvić-Šepurine, 5.V.1939. – Pula, 24.X.2018.).

Gimnaziju je završio u Šibeniku, a studij povijesti 1963. na Filozofskom fakultetu u Zadru te se 1.IX. iste godine zaposlio u Bosanskoj Gradiški, u Školi za učenike u privredi, gdje je predavao Međunarodni radnički pokret, te u Gimnaziji "Enver Šiljak" sociologiju, psihologiju i logiku. Nakon dvije godine rada odlazi u Užičku Požegu na odsluženje vojnog roka.

Po povratku iz vojske zapošljava se 19.IX.1966. u Pazinu, u Gimnaziji "Otokar Keršovani", gdje predaje filozofske predmete i povijest umjetnosti. Iz Gimnazije 1970. prelazi u Historijski arhiv u Pazinu (danas Državni arhiv u Pazinu), na mjesto direktora. Po dolasku u Arhiv pokreće organizirano popisivanje arhivskog gradiva Porečke i Pulske biskupije na čemu se postupno radilo tijekom narednih dvadesetak godina. Za njegova su upravljanja Arhivom utemeljeni fotolaboratorij i restauracijska radionica. Zaslužan je za rješavanje spremišnog i radnog prostora Državnog arhiva u Pazinu u današnjoj upravnoj zgradi.

Jedan je od osnivača Pazinskog memorijala (1970.), a tijekom radnog vijeka obnašao je niz dužnosti: bio je predsjednik Društva arhivskih radnika Zajednice općine Rijeka, predsjednik Saveza društva arhivskih radnika Hrvatske, član izvršnog odbora Saveza društava arhivskih radnika Hrvatske i član predsjedništva Saveza arhivskih radnika Jugoslavije, član izvršnog odbora pazinske Katedre Čakavskog sabora za povijest Istre (1970.-92. i 2005.-14.) te njegov predsjednik 1976.-81.

Kao član uredništva sudjelovao je u uređivanju niza časopisa, knjiga i zbornika: Pazinski memorijal, Zbornik Poreštine, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, Vjesnik istarskog arhiva i dr. Istraživao je povijest narodnooslobodilačke borbe (NOB), o čemu je objavio više radova. Svojim izlaganjima sudjelovao je na nizu znanstvenih i stručnih skupova.

Nakon napuštanja dužnosti ravnatelja (1991.), znatno je vrijeme posvetio istraživanju istarskih glagoljskih rukopisa, pa je od 1996. do 2015. transkribirao i priredio za tisak jedanaest kritičkih izdanja raznih vrsta glagoljskih izvora: Glagoljski rukopis iz Vranje u Istri: (1609.-1633.), Pazin 1996.; Glagoljski rukopis iz Huma: (1608.-1639.), Pazin 1999.; Glagoljski zapisi u knjizi krštenih, vjenčanih i umrlih iz Huma (1618-1672), Pazin 2003.; Glagoljski rukopis iz Roča: iz Knjige crkve i bratovštine sv. Bartolomeja (1523.-1611.), Pazin 2006.; Boljunska kronika, Poreč 2006.; Knjiga oltara bratovštine Sv. Mikule u Boljunu (1582-1672): glagoljski zapisi od 1582. do 1657. godine, Pazin 2008.; Knjiga računa Općine Roč (1566.-1628.): glagoljski zapisi, Pazin 2009.; Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, Pazin 2010.; Matična knjiga iz Boljuna: glagoljski zapisi od 1576. do 1640., Pazin 2011.; Matica krštenih župe Lindar (1951.-1667.): glagoljski zapisi od 1591. do 1648., Pazin 2012.; Glagoljske matice krštenih i vjenčanih iz Draguća u Istri: 1579.-1650., Pazin 2015. Ovi radovi svrstavaju ga u red istaknutih istraživača glagoljaške baštine, a zbog zasluga za povijesnu znanost Sveučilište Jurja Dobrile u Puli dodijelilo mu je 2013. počasni doktorat.

Odlikovan je 2011. redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge na području kulture.

Slike