Ćurić, Dušan, fotograf amater, fotoreporter i kinoamater (Konjsko kod Trebinja, 4.II.1922. – Beograd, 20.XI.2009.).

U Pulu je došao 1947. na služenje vojnog roka u mornarici. Po odsluženju zapošljava se u vojnoj službi, najprije u Rijeci, pa se vraća u Pulu, gdje se trajno nastanio s obitelji. Radio je kao fotograf i voditelj knjižnice u tadašnjem Mašinskom školskom centru Jugoslavenske ratne mornarice, odnosno od 1960. Mornaričko tehničkom školskom centru u Puli.

Bio je aktivni sudionik kulturno-društvene scene u Puli u razdoblju od 1960-ih do kraja 1980-ih. Njegovi stvaralački počeci mogu se pratiti od 1961. kada je u sklopu vojne službe završio fotografski tečaj i stekao zvanje fotoamatera III. klase. Uz fotografiju, predmet interesa bilo mu je i neprofesionalno filmsko stvaralaštvo pa je završio i tečaj za kinoamatera 1965./66. Tada se učlanio u pulski filmski klub Jelen. Kao aktivni i dugogodišnji član obavljao je u klubu različite zadatke (rukovoditelj tehnike, voditelj foto i kino tečajeva, instruktor-nastavnik, blagajnik, laborant, domar, stručni suradnik i dr.). Bio je i član upravnog odbora kluba, član festivalskog odbora Međuklupskog autorskog festivala amaterskog filma (MAFAF) u Puli, delegat Saveza organizacija tehničke kulture (SOTK) i Samoupravne interesne zajednice (SIZ) tehničke kulture. Osnovao je 1971. i svoju vlastitu kinoamatersku grupu PAG (Pulska autorska grupa) s kolegama kinoamaterima Krstom Skazlićem, Životom Pajićem i Ivicom Zenzerovićem. Sjedište grupe bilo je u Puli, u Ulici Vladimira Nazora 9.

Njegovo intenzivno stvaralaštvo na polju fotografije i kinoamaterizma bilo je početno vezano za raznovrsne akcije kluba i Narodne tehnike, odnosno Festival mladih Istre u Pazinu (1965.–67.) i MAFAF (1965.–84.). Situacija se promijenila nakon odlaska u mirovinu 1972., kada postaje službeni fotoreporter i član pulske redakcije zagrebačkog Večernjeg lista. Vrhunac autorskoga izraza ostvaruje portretnim i reportažnim fotografijama prateći raznovrsne manifestacije i javne događaje u Puli i drugim mjestima Istre.

Koristio se fotoaparatom kao sredstvom trajnoga bilježenja odabranih prizora iz svakodnevnoga života i stvorio je impozantan broj fotografskih uspomena na izdvojene trenutke poput sportskih natjecanja, štafeta, sletova, izložbenih salona, književnih večeri, proslava obljetnica i državnih praznika, akcija Ništa nas ne smije iznenaditi (NNNI), maškara, anketa, javnih događanja, uličnih prizora, kvartovskih vizura, industrijskih postrojenja, škola, vrtića, stambene i poslovne izgradnje, trgovina i drugog. Samostalno je razvijao negative filmova te temeljem njih izrađivao i sušio pozitive u kućnom fotolaboratoriju.

Izdvojeno obilježje njegova fotoreporterskoga rada je uporaba posebne vrste fotoaparata za panorame, popularno zvanoga „panoramac“. Tim je tehničkim sredstvom snimao fotografije u omjeru 16:9 s impresivno zahvaćenim prizorima s masovnih okupljanja na javnim događajima i vizurama pojedinih predjela gradskih četvrti u razdoblju intenzivne izgradnje i obnove. Objektiv njegove kamere sačuvao je trajna vizualna sjećanja na važna višegodišnja društvena, kulturna i znanstvena okupljanja i manifestacije: Marš na Učku (1964., 1969., 1974.–80.), štafeta povodom proslave Dana mladosti (1964.–68., 1971.–80.), Festival jugoslavenskog igranog filma (1973.–79.) i znanstveni skup Susreti na dragom kamenu u Raklju (1971.–79.).

U snimanju i izradi filmova koristio se tehničkom opremom svojstvenom amaterskoj kinematografiji. Njegova se osobna filmoteka sastoji od filmova snimljenih na amaterskim filmskim formatima (8 mm, SUPER 8 mm i 16 mm) i razvrstanih u nekoliko ciklusa (dokumentarni, obiteljski, autorski, iz JNA). Svoje je radove redovito predstavljao samostalno ili kao član kluba na različitim revijama, smotrama, festivalima i drugim filmskim priredbama.

U drugoj polovici 1980-ih iz obiteljskih je razloga često odsutan iz Pule, što se očituje u smanjenom angažmanu na polju fotografije i kinoamaterizma. Početkom 1990-ih odselio se u Beograd gdje je živio do smrti.

Po njegovoj je želji njegova iznimno bogata ostavština fotografske, filmske i dokumentarne građe od 2011. pohranjena u fundusu Povijesnoga i pomorskoga muzeja Istre – Museo storico e navale dell'Istria. Zahvaljujući njegovom izuzetnom trudu, minucioznosti i radu sačuvana je kao cjelina s ciljem pravilne pohrane i zaštite. Svojim atraktivnim sadržajem predstavlja značajnu vrijednost za povijest fotografije i kinoamaterizma u Puli i Istri u drugoj polovici XX. st.

Slike