Bekar, Milan, pjesnik, školski profesor (Volosko, 29.X.1897. – Gorica, 13.VI.1966.).

Dječaštvo je proveo u Komenu na Tršćanskom krasu, gdje je njegov otac Leopold bio sudski službenik. Majka mu je bila Jerica rođ. Pavšič.

Gimnaziju je pohađao u Gorici 1908.–15., a maturirao u njemačkoj gimnaziju u Ljubljani 1916. Nakon Prvog svjetskog rata studirao je slavistiku, germanistiku i filozofiju u Padovi (1918.–20.) i Ljubljani (1920.–22.). Diplomirao je na padovanskom Sveučilištu 1930.

Kao učitelj je počeo raditi u Tolminu (1922.–25.) kamo se vratio u razdoblju 1939.-42. U međuvremenu je predavao u gimnaziji u Poreču (1933.–34.), Miljama (1934.–36.) i Trstu (1936.–38.), gdje je radio i 1944.–45. Nakon rata bio je do smrti profesor u slovenskom klasičnom liceju u Gorici.

U vrijeme fašističke Italije prezime mu je bilo promijenjeno u Beccari.

Kao književnik afirmirao se u pjesništvu, malo i u drami. Prva pjesma tiskana mu je u Preporodu (1920./21.). Bio je početkom 1920-ih član književnog kružoka Lepa Vida (sa Srečkom Kosovelom, Alfonzom Gspanom, Janezom Nemecom i dr.) i u istoimenom listu objavio više pjesama. Napisao je mnoštvo pjesama, nerijetko prigodničarskih, mnoge su religioznog i/ili domoljubnog karaktera, a česti su mu motivi s Krasa. Objavljivao ih je u brojnim listovima, časopisima i godišnjacima (Vrtec, Angelček, Odmevi, Koledar Goriške Matice, Koledar Goriške Mohorjeve družbe, Domoljub, Mentor, Lučka z neba, Razgledi, Soški tednik, Mladika [Trst], Katolički glas, Zvonček, Žika, Pastirček i dr.), ali za života mu nije izašla nijedna zbirka, jedino su mu dva kratka ciklusa pjesama Kras in Roma i Kras in samota objavljena u reviji Dom in svet 1939. Zastupljen je u antologiji Slovenska marijanska lirika (priredio Riko Lavrin, Trst 1954.). Pjesma "Božični večer" prevedena mu je na njemački jezik (objavljena u zagrebačkom Morgenblattu, 1940.), a neke su i uglazbljene.

Napisao je igrokaz Oporuka Ivana Gradnika (1949.), koji je izveden nekoliko puta.

Javljao se pod pseudonimima, najčešće Bršljanski te Esèn, Bohun i dr.

Doktorsku tezu o njegovom pjesništvu Pesniško sporočilo Milana Bekarja napisala je Tiziana Pacor na videmskom (udinskom) Fakultetu za strane jezike (1982.). Posmrtno mu je objavljeno nekoliko knjiga: Prijateljici moje pesmi, izabrao Aldo Rupel (Gorica 1994.), Čar nad Krasom, izabrane pesmi, izabrao Slavko Bratina (1997.), Utrip komenskega Krasa: sprehod po razglednicah z začetka 20. stoletja, priredio Jožef Volčič (2000.).