Krajcar, Slavko, elektrotehničar, sveučilišni profesor, kulturni pregalac (Krajcar Breg na Žminjštini, 14.I.1951. – Fuškulin, 18.VI.2021.).

Osnovnu školu pohađao je u Sv. Petru u Šumi, a srednju u Puli. Godine 1969. upisao se na Elektrotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva, FER) i 1973. diplomirao. Nakon studija zapošljava se kao asistent u Zavodu za visoki napon i energetiku istoga fakulteta. Magistrirao je 1980., a doktorirao 1988. Godine 1990. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta, 1997. izvanrednoga profesora, a 2002. redovitoga profesora. U svibnju 2021. Senat Sveučilišta u Zagrebu izabrao ga je za profesora emeritusa.

Kao nastavnik radio je na predmetima/kolegijima: Energetska elektrotehnika, Razvod električne energije, Rasklopna postrojenja (Električna postrojenja), Elektrane, Električna rasvjeta, Niskonaponske mreže i instalacije, Razdjelne mreže i instalacije, Modeli izgradnje EES-a u liberaliziranim uvjetima, Uvod u teoriju tržišta energentima, Ekonomika u energetici, na dodiplomskome studiju (preddiplomskim ili diplomskim studijima), te Specifičnosti električnih postrojenja, Planiranje razdjelnih mreža, Modeliranje odnosa na tržištu električne energije i Planiranje distribucijskih sustava na doktorskom studiju. Kao profesor bio je mentorom više desetaka diplomanta, 14 magistranta i 10 doktoranda.

Šire mu je znanstveno područje bila energetika, a uže planiranje i razvoj razdjelnih mreža i modeliranje odnosa na tržištu električne energije. Rezultat je njegova rada više od dvjesto znanstvenih, stručnih radova i studija, većinom objavljenih u zbornicima međunarodnih konferencija, međunarodnim časopisima ili kao poglavlja u knjigama. Autor je pet skripata.

Bio je voditeljem brojnih razvojno-istraživačkih projekata, od kojih se mnogi primjenjuju u praksi (Hrvatska elektroprivreda HEP, Hrvatske željeznice HŽ, Industrija nafte INA, Ministarstvo obrane RH, Ministarstvo znanosti i tehnologije RH i drugdje). Vodio je nekoliko međunarodnih projekata i bio ekspertom Organizacije za industrijski razvoj Ujedinjenih naroda (UNIDO) u području racionalnoga korištenja električne energije. Osim nastavne, znanstvene i stručne djelatnosti, sudjelovao je u mnogim društvenim i organizacijskim poslovima. Na FER-u je bio pomoćnik dekana za materijalna i financijska pitanja 1991.-96., prodekan za poslovanje 1996.-98., a dekan u mandatima 1998.-2000. i 2000.-02., također predstojnik Zavoda za visoki napon i energetiku FER-a u dva mandata. Bio je članom izvršnoga odbora Međunarodnog vijeća za velike elektroenergetske sustave (CIGRE), članom Novčarskoga vijeća MZT-a, predsjednikom organizacijskog odbora međunarodne konferencije Information Technology Interfaces – ITI (1991.-2001.), direktorom časopisa Journal on Computing and Information Technology – CIT. Bio je i u nadzornom i upravnom odboru HEP-a (u više navrata, 1991.-2000.), u više navrata predsjednik ili član upravnoga odbora Sveučilišnog računskog centra (SRCE), član i predsjednik upravnoga vijeća Instituta Ruđer Bošković (1996.-2000. i 2006.-12.), član nadzornoga odbora bujskog poduzeća Digitron (1996.-2002.), predsjednik upravnoga vijeća CARNeta (1998.-2000.), dugogodišnji član Nacionalnoga vijeća za konkurentnost i član, u četiri mandata, Senata Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovao je u radu niza stručnih udruga: Instituta inženjera elektrotehnike i elektronike (IEEE), CIGRE-a, Međunarodne elektrodistribucijske konferencije (CIRED, član izvršnoga odbora), Hrvatskog društva za robotiku (HDR) i dr. U mandatu 2017.–21. bio je član uprave Hrvatske akademije tehničkih znanosti. Utemeljio je i vodio školu Diploma Study in Management te stručni studij Training Centre for Energy Trading pri FER-u.

Vrlo aktivan i u kulturi bio je predsjednikom Katedre Čakavskoga sabora Društvo Istrana u Zagrebu i predsjednikom Čakavskoga sabora 2006.-15. Za njegova mandata osnovana je prva čakavska katedra u inozemstvu, Katedra Čakavskoga sabora Šopron – Katedra gradišćanskih Hrvata iz Mađarske i Austrije. Na skupštini Čakavskog sabora održanoj 22.V.2021. proglašen je počasnim predsjednikom te kulturne udruge.

Bavio se i pjesništvom, izašle su mu zbirke pjesama Kunfina bilo ni (Žminj 2004.) i Kunfina ni (Žminj 2010.). Pjesme su mu objavljene u zbirci Verši na šterni (2014.) i časopisu Hrvatskoga društva klasičnih filologa Nuntius (2008.). Urednik je knjiga Zvane Črnja – Istrija moja (Žminj 2000.), Dane Gruber – Povijest Istre (Zagreb-Žminj 2005.) i Libri žminjski (skupina autora, dvosveščano, Žminj 2008. i 2010.).

Slike