Papo, Francesco, antifašist, politički aktivist (Buje, 7.III.1896. – Buje, 30.III.1921.).

Rođen je u obitelji poznatoj po snažnom socijalističkom opredjeljenju te je od rane mladosti bio politički aktivan u redovima bujskih socijalista. Bio je radnik, klesar i zidar, a kasnije u Bujama vodio gostionicu. Uz rad se obrazovao, ponajviše u knjižnici lokalnih socijalista, a govorio je tri jezika - talijanski, njemački i francuski.

U Prvom svjetskom ratu austrougarska ga je vojska poslala na Ruski front, gdje je i ranjen. Tamo se, poput mnogih ljevičara, inspirirao Oktobarskom revolucijom 1917. te je dezertirao iz austrougarske vojske i priključio se Crvenoj armiji.

Nakon rata vraća se u Buje, koje su pripale Italiji, i odmah uključuje u redove Talijanske socijalističke stranke (TSS; Partito Socialista d'Italia, PSI) te s drugovima ulazi u prve sukobe s rastućim fašističkim pokretom i njegovim crnokošuljašima/skvadristima. S predsjednikom bujskog ogranka PSI-ja Pietrom Zabbiom kao rukovodilac socijalističke omladine organizira pomoć za austrijske ratne veterane pa su bujski socijalisti ugostili tridesetak njihove izgladnjele djece. Talijanskim vlastima se ta međunarodna solidarnost nije svidjela pa su socijalisti proglašavani boljševicima i narodnim neprijateljima. Istovremeno, uoči talijanskih parlamentarnih izbora 1920. i nakon njih, i u Istri jačaju akcije skvadrista te u Buje nerijetko dolaze naoružani crnokošuljaši iz Pirana i nasrću na ideološke protivnike. S druge strane, unutar TSS-a dolazi do raskola na reformiste, koji se ne žele odlučnije suprotstaviti rastućem fašizmu, i mahom mlađe militantnije članove, pa će 1921. doći do osnivanja Komunističke partije Italije (KPI; Partito Comunista d'Italia, PCI), a Papo sa Zabbiom postaje vođom bujskog ogranka Komunističke omladine (Federazione giovanile comunista, organizacije povezane s KPI-jem). Odlaskom Zabbije na studij u Trst Papo postaje njegovim sekretarom a mladi komunisti preuzimaju i sjedište TSS-a.

Početkom 1921. sukobi fašista i komunista u Bujama sve su češći. Koncem ožujka u nerazjašnjenim okolnostima pogiba ljevičar Giovanni Sincovich. Njegov se pogreb pretvara u narodni antifašistički prosvjed s crvenim komunističkim barjacima, a Papo u komemorativnom govoru optužuje vlasti da surađuju sa skvadristima. U Buje 30.III. navečer kamionima stižu naoružani crnokošuljaši iz Pirana koje lokalni fašisti, ukupno njih 20-ak, vode do Papove gostionice, koja je bila poznato okupljalište komunista. U praznoj gostionici suprotstavlja im se Secondo Bonetti kojega su pretukli, a kad je Papo ušao iz stražnjeg dijela lokala, pucali su u nj i pogodili ga u glavu. Preminuo je iste večeri.

Iako se znalo tko su počinitelji zločina, karabinjeri uopće nisu proveli istragu, naprotiv, usredotočili su se na nadzor Papovog pogreba zabranivši isticanje komunističkih zastava i simbola. Pogrebu je prisustvovalo brojno stanovništvo. I nakon Papove pogibije oružani nasrtaji skvadrista se nastavljaju, antifašistički otpor u Bujama slabi, a simbolički će biti okončan demoliranjem tamošnjeg sjedišta KPI-ja.

U povodu 50. obljetnice pogibije u Garibaldijevoj ulici na zgradu u kojoj je ubijen postavljena mu je spomen-ploča. U Bujama jedna ulica nosi Papovo ime.