Percan, Renato, slikar i grafičar (Trget, 29.X.1936. – Pula, 21.X.2013.).

Bio je šesto od sedmoro djece u obitelji oca Ferdinanda i majke Luce, rođ. Jelčić. Nakon rata, od 1945. nadalje, pohađao je osnovnu školu u Trgetarima, Podlabinu i Raši.

Obolio je od tuberkuloze pluća, nije pravovremeno liječen, pa je cijeloga života bio krhka zdravlja. Počeo je raditi kao ličilac i pismoslikar u Labinu, gdje je 1952.-54. pohađao Školu učenika u privredi. U bolnici u Nedešćini (Sveta Nedelja) 1955. upoznao je Danicu Trbovc iz Zagreba, čija se obitelj potom punih osam godina brinula o njemu. Tako je u Zagrebu pohađao Školu primijenjenih umjetnosti, koju je završio 1962., u klasi prof. Vilka Selena Glihe. Upisao je zatim grafički odjel na Akademiji likovnih umjetnosti, na kojoj je diplomirao 1966., u klasi prof. Alberta Kinerta, osvojivši i Nagradu za grafiku.

U međuvremenu, u kolovozu 1963. oženio se učiteljicom Reginom Kontić, koja ga je stalno umjetnički podržavala, hrabrila i poticala. Od 1967. predavao je likovni odgoj u osnovnoj školi u Medulinu, gdje je živio, te u Puli, a 1972. zaposlio se kao grafički dizajner u listu Glas Istre, koji je napustio 1978. i postao samostalnim umjetnikom.

Bio je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke, a bavio se slikarstvom, dekoracijom i likovnim opremanjem publikacija. Samostalno je izlagao u zemlji i inozemstvu od 1968. u Puli do 2012., također u Puli (Makrografike I), ukupno na 50 izložaba, a posebno je bio vezan za Labin i za grupu Labinskih ateliera, u kojoj je bio od početka. U spomenutom je razdoblju sudjelovao i na 218 kolektivnih izložbi i dvije likovne kolonije. Realizirao je 8 grafičkih mapa, 3 dekoracije, a likovno je opremio 30 knjiga, nekoliko časopisa i jedan zbornik.

Za svoj umjetnički rad dobio je niz nagrada i priznanja, dvije nagrade za životno djelo (Grada Labina 2006. i Općine Raša 2008.) te odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.), a 2010. proglašen je počasnim građaninom Medulina.

Najveću profesionalnu afirmaciju postigao je virtuoznim crtežima tušem u boji, čime je ušao među ponajbolje hrvatske likovne umjetnike. O njemu i njegovom djelu objavljene su tri likovne monografije.

Pokopan je na groblju u Nedešćini.

Slike