Acika (Acica, Accica, Azika, Azica), istarska markgrofica (druga polovica XI. st. – početak XII. st.).

Naslov je stekla po pravu svoga muža (iure maritis) Burkarda II. od Moosburga (istarski markgrof od 1090./91. do svoje smrti, najkasnije u veljači 1107.). U autentičnim povijesnim izvorima spominje se samo u jednoj ispravi, izdanoj 13.II.1107., kao „Acika, udovica pokojnog Burkarda markgrofa“ (Acica relicta Purcardi marchisi). Tom poveljom Acika je svojoj kćeri Matildi i njezinom mužu Konradu od Lurngaua prepustila sve posjede u Italskom Kraljevstvu (in Regnum Italicum), Bavarskoj (in Baiweria), Koruškoj (in Carintania) i Furlaniji (in Comitatu Foroiulii) koje je naslijedila od vlastitih roditelja i od svog pokojnog muža Burkarda. Osim Matilde, Acika je s Burkardom imala i sina nepoznatoga imena koji je 1112. već bio pokojan.

„Grofica Acika“ (comitissa Azika) koja je Tršćanskoj biskupiji darovala kaštel Gradinu u Istri (castrum Calisedi; između 1102. i 1186.) vrlo se vjerojatno odnosi upravo na ovu povijesnu ličnost ili na njezinu istoimenu potomkinju. Isprava kojom Acika donira Gradinu Tršćanskoj biskupiji danas je izgubljena, no bila je poznata porečkom biskupu Bonifaciju (biskupovao 1282.–1305.), koji je na temelju te donacije i još nekoliko starijih dokumenata dao sastaviti čuvenu krivotvorinu: donacijsku ispravu navodno iz 1040. kojom grofica Acika poklanja određene posjede Gradine samostanu sv. Mihovila na Limu, crkvene ustanove koja je u vrijeme Bonifacija bila pod jurisdikcijom Porečke biskupije.