Šmitran, Dušan, slikar (Sovjak, 22.IX.1936. – 22.XII.2007.).

Rođen u Sovjaku kraj Bosanske Gradiške, gdje su svi žitelji po ofenzivi na Kozaru u ljeto 1942. odvedeni u logore, šestogodišnji Šmitran je ostao bez oba roditelja. U dječjem je logoru Jastrebarsko u selu Reka ostao do kasne jeseni 1942., kada ga je izbavila strina. Završio je Srednju vazduhoplovno-tehničku školu u Rajlovcu i postao dočasnik Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva. Od 1952. je na službi u Nišu, gdje upoznaje akademskog slikara Radomira Antića, koji na njega, otprije sklonoga slikanju, ostvaruje snažan utjecaj.

Slikarstvom se aktivno počinje baviti 1961., a u Pulu se po potrebi službe doselio 1962. Postao je član riječkog HDLU-a 1975., HDLUP-a 1988. i 1994. HDLU-a Istre. Samostalno izlaže od 1974., a od 1986. do 1995. vodio je Galeriju Šmitran u Kandlerovoj ulici. Utemeljuje 1986. likovnu radionicu koja radi u kontinuitetu do 1993. i u tom razdoblju ostvaruje brojne izložbe u njegovoj galeriji. Bio je 1989. pokretač suradnje istarskih likovnjaka s njemačkom grupom umjetnika iz Langenfelda. Također je bio organizator mnogobrojnih dobrotvornih izložbi.

Za svojeg je četrdesetogodišnjeg djelovanja primio tri nagrade: diplomu Ex tempore 1974. u Piranu te otkupne nagrade Umjetničke galerije 1976. u Banja Luci i Željezare Sisak 1988. u Zagrebu. Izlagao je po cijeloj Hrvatskoj, ali i u Tilburgu i Dordrechtu u Nizozemskoj, Leverkusenu i Aachenu u Njemačkoj te Italiji.

Živio je i radio u Puli do svoje smrti, a poginuo je u prometnoj nesreći na autocesti Rijeka – Zagreb kod tunela Hrasten vraćajući se iz Banja Luke, gdje je izlagao radove u kojima je povezao rodnu Kozaru i Istru u kojoj je živio 40 godina. Bio je poznat i kao donator jer je ne samo svoja, već i djela drugih autora donirao pulskoj Općoj bolnici.

Njegova je životna priča bila predloškom Toni Svetini za roman Vučići (Volčiči, Ljubljana 1980.).