Škaljer (Scalier, Skaljer), Lovro, odvjetnik, novinar, političar (Pula, 10.VIII.1878. – Maribor, 13.XI.1954.).

Otac mu je bio iz Šušnjevice, a majka iz Bakra. Nakon završenog studija prava u Beču, doktorira 1908. u Gradcu (Graz) i zapošljava se u Puli kao odvjetnički pripravnik kod Matka Laginje. Potom je otvorio vlastiti odvjetnički ured, a počeo se baviti i politikom, slijedeći ideje hrvatskog nacionalnog pokreta. Za vrijeme Prvog svjetskog rata bio je službeni branitelj na Vojnom sudu.

U prevratnim danima 1918. izabran je prilikom osnivanja pulskoga Mjesnog odbora Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS) na skupštini održanoj 28.XII. u Narodnom domu za njegova predsjednika na prijedlog Marija Krmpotića. Mjesni odbor trebao je preuzeti vlast i sačuvati grad i ratnu flotu za novu jugoslavensku državu (Državu SHS, koja je proglašena u Zagrebu sljedećeg dana). Iako su 30.X. službeno preuzeli grad i flotu, prethodno se sporazumjevši s talijanskim Odborom javnog spasa (Comitato di salute pubblica, osnovanim 29.X.), stvarno je vlast nad gradom slabo funkcionirala, a nad ratnim brodovima i utvrdama samo formalno. Nakon što je talijanska vojska zauzela Pulu, otišao je u Zagreb radi dobivanja naputaka od Središnjega odbora Narodnoga vijeća SHS o daljnjim postupcima. Nije se vratio u Pulu zbog bojazni za vlastiti život nego je ostao s obitelji (supruga Ivka te djeca Drina, Vesna i Orjen) koja je u Zagrebu boravila od evakuacije u svibnju 1915. Od veljače do svibnja 1919. boravio je u Parizu u sastavu predstavništva istarskih Hrvata i Slovenaca na Mirovnoj konferenciji. Svibnja 1920. odlazi u Suboticu.

U Puli je 14.VII.1920. spaljen Narodni dom, u kojem je od 1913. imao stan i odvjetnički ured te je u paležu stradala njegova imovina i dokumentacija. U Subotici je između dva svjetska rata radio kao odvjetnik i objavljivao tekstove o istarskoj tematici. Drugi svjetski rat proveo je u Beogradu. U proljeće 1945. vraća se u Istru kao upravni službenik pri Oblasnom Narodnom odboru za Istru. Tako je bio uključen i u rad odbora za doček Međusavezničkoga povjerenstva za razgraničenje koje je u proljeće 1946. obilazilo istarska mjesta. Nakon što je 1947. pripala Jugoslaviji, živi u Puli.

Doživio je 1953. moždani udar, a nakon drugog moždanog udara 1954. odlazi kćeri Drini, liječnici u Mariboru, koja brine o njemu do smrti. Sahranjen je na groblju Pobrežje u Mariboru u obiteljskoj grobnici uz pokojnu suprugu.