Bernes, Ovidio, atletičar i atletski trener, profesor tjelesnog odgoja (Višnjan, 3.IV.1922. – Udine, 14.III.2006.).

Majka mu je bila Anna Maria rođ. Matcovich, a otac Mario umro je kad je imao samo dvije godine. U Pazinu je završio realnu gimnaziju "Gian Rinaldo Carli" te se 1942. upisao na tršćanski Fakultet političkih znanosti. Iste je godine unovačen i nakon obuke za alpinca sudjelovao je u Drugome svjetskom ratu. Nakon rata nastavio je studij u Trstu, radio je kratko u Miljama, a Istru je definitivno napustio 1949. nastanivši se s majkom u Brazzaccu, odnosno Tricesimu u Furlaniji.

Godine 1950., nakon što je na Sveučilištu u Brescii diplomirao i tjelesni odgoj (Corso di scienze motorie) zaposlio se kao nastavnik tjelesnoga odgoja u tehničko-industrijskoj srednjoj školi "Arturo Malignani" u Vidmu (Udine). Tu se i oženio, imao dvije kćeri te ostvario profesionalnu i sportsku trenersku karijeru. Sportski talent pokazivao je već kao dječak u rodnome Višnjanu, a atletikom se počeo baviti kao srednjoškolac u Pazinu. Nastupao je za pulski Grion te za Sveučilište u Trstu, osvojivši u skoku u vis prva mjesta na studentskim prvenstvima 1942., 1947. i 1948. te na 110 m s preponama 1948. Osim atletikom u početku se bavio i nogometom pa je kratko, do unovačenja, igrao za Ampeleu iz Izole, a nogometu se amaterski vratio i krajem 1940-ih igrajući za klub iz Gravellone Tocea.

Nakon rata nastupao je 1945. za atletski klub iz Trenta, a od 1946. za Giovinezzu iz Trsta. Seniorski prvak Italije u skoku u vis bio je 1948. u Đenovi i 1949. u Bariju, a 1947. u Vidmu srebrni u desetoboju, kao i 1952. u skoku u vis u Bologni. Broncu na 110 metara prepone osvojio je na državnom atletskom prvenstvu 1948. u Đenovi te u skoku u vis u Milanu 1951., u godini kad je postavio i osobni rekord – 190 cm. Nastupio je nekoliko puta za atletsku reprezentaciju Italije i sudjelovao na Svjetskim studentskim igrama 1947. u Parizu (7. mjesto u skoku u vis) i 1949. u Meranu (srebro u skoku u vis i 4. mjesto na 110 m prepone).

Nakon natjecateljske karijere posvetio se, uz školsko-odgojnu, trenerskoj. Bio je trener u sportskoj udruzi Polisportiva Friuli, kojoj je 1957. bio među osnivačima, te u njezinoj sljednici Associazione Sportiva Udinese (ASU), utemeljenoj 1963. Vodio je i školski kampus u Padernu, sportskom predgrađu Vidma. Trenirao je brojne atletičare koji su postali i državni reprezentativci, među njima bacača diska Silvana Simeona, trkača Attilija Daneluttija, bacača kugle Adriana Buffona (oca talijanskog nogometnog vratara Gianluigija Buffona) i dr. Talijanski olimpijski odbor (CONI) povjerio mu je tehničko vođenje svojih centara za mlade atletičare te je u suradnji s srednjoevropskim susjedima bio među organizatorima Europskih olimpijskih dana mladih početkom 1990-ih (danas Europski olimpijski festival mladih). Među ostalim bio je i kondicijski trener videmskog (udinskog) košarkaškog prvoligaša Snaidero.

Od 2007. njegovo ime nosi atletska sportska dvorana u Padernu.