Mjeseci u Istri, osim na jezičnim standardima država kojima pripada (hrvatskom, slovenskom, talijanskom), najčešće nose imena po za njih karakterističnim svecima, tradicionalnim djelatnostima, plodovima i meteorološkim uvjetima te romanskim nazivima.

Tako je siječanj u čakavskim i kajkavskim narječjima uglavnom antošnjak (antošćak, antonščak, antuonšćak i sl.) po Antonji, tj. blagdanu sv. Antona opata koji se obilježava 17. siječnja, te jenar, đenaj i slično po januaru, ali ima i krajeva u kojima ga zovu imenima uobičajenim za susjedne mjesece - prosinac i sičanj. Veljača je sičan (sičanj, sečanj i sl.), što se etimološki uglavnom tumači sječom (drveća za ogrjev), te febraj, febrar i sl. prema februar, ponegdje i, kao u hrvatskom standardu, veljača.

Ožujak je u pravilu marač s varijantama marac, morac, marč, morc itd., sve prema mart. Isto je i s travnjem koji je avril, avrija, vrija, vril, odnosno april kao što je i standard iz kojeg nosi ime. To se ponavlja i u svibnju koji je maj ili moj. Lipanj je najčešće pomajić (pomajč, pomaj, pumajić i sl.), dakle mjesec koji dolazi iza maja (svibnja), odnosno juni (jun, žunj i sl.) po jednom od uobičajenih naziva za taj mjesec, a zabilježen je i naziv petrovski na Liburniji, po blagdanu sv. Petra apostola (29. lipnja).

Srpanj je najčešće žetvenjak (rijetko zetvenjak, žetvanjak) po godišnjem dobu žetve, odnosno juli, luj i sl. po julu. Kolovoz je angušt s nizom inačica: angošt, angos, agušt, agošt, gošt itd., a prema august.

Rujan je najčešće šetenbar (šetembar, setiembar, setenbar, šetember itd.) prema septembar, ali i smokvenjak (vrijeme dozrijevanja smokava) i pohust (vjerojatno od pohust se, poskliznuti se po mokrom i skliskom palom lišću) te miholjski (mihojski) po blagdanu sv. Mihovila arkanđela, koji se slavi 29. rujna, ali to je ime uvriježenije za sljedeći mjesec. Listopad je u pravilu miholjšćak s inačicama (miholjski, mihošća, mihošnjak, mihuoljsćak itd.) po spomenutom blagdanu sv. Mihovila, potom otobar (utobar, utober i sl.) prema oktobar, a na Kastavštini i lučinski po blagdanu sv. Luke evanđelista, koji se slavi 18. listopada.

Studeni je martišnjak (martinšćak, martinsčak, martinjšćak, martinjski i sl.) po popularnoj Martinji, tj. blagdanu sv. Martina biskupa koji se obilježava 8. studenog, te novenbar (noviembar, november i sl.) prema novembar, ponegdje je u središnjoj Istri i mrzal, na Liburniji - studeni, a na Kastavštini čak i katarinski, po blagdanu sv. Katarine Aleksandrijske (25. studenoga). Prosinac je prosunac (prasunac ili, identično, prosinac) s različitim tumačenjima etimologije (od prošnje do suncostaja), kao i dicembar, odnosno decembar (uz još nekoliko inačica) po istom nazivu ovog mjeseca, ali je i božićnjak (božitnjak, božićni mesec, buzićnjak) prema blagdanu Božića (25. prosinca) te advienšćak (advient) po adventu (došašću), četverotjednom liturgijskom razdoblju prije Isusova rođenja (Božića).

Mjeseci u Istri imaju i svoje istrovenetske nazive, koji su inačica standardnih romanskih, pa je siječanj genàr (zenaro, jenaro, xenaro), veljača febràr (febraro, fevraro), ožujak marso (marxo), travanj april (avrile), svibanj majo, lipanj zugno (sugno, xugno), srpanj lujo, kolovoz agosto, rujan setenbre (setembre), listopad otobre, studeni novenbre (novembre), prosinac disembre (dixenbre). U razgovornom se jeziku mjeseci u Istri često nazivaju samo po njihovim rednim brojevima: prvi, drugi, treći...