Buršić, Aldo, boksač, boksački trener i dužnosnik (Brioni/Brijuni, 3.VI.1940. – Pula, 14.XI.2017.).

Na Brionima (Brionski otoci) je njegov otac Ivan brinuo o konjima, a obitelj se 1948. preselila u Pulu gdje je Aldo završio osnovnu školu i srednju obrtničku, za limara, te je od 1962. radio u bravarskoj radionici brodogradilišta Uljanik. Nakon što je uz rad završio Višu ekonomsku školu u Puli, radio je u Uljanikovoj službi za investicije, potom u prodaji iz koje je kao rukovodilac 1998. otišao u mirovinu.

Aktivan boksač i član reprezentacije Jugoslavije bio je od 1954. do 1962., kada zbog čira na želucu prekida natjecateljsku karijeru. Sportsku aktivnost nastavlja kao trener, ispit za boksačkog trenera položio je 1964. na Visokoj školi za tjelesnu kulturu u Ljubljani, a iste godine s Aldom Banovcem osniva u Boksačkom klubu Pula omladinsku školu boksa iz koje su izrasli naraštaji vrhunskih boksača. Već 1966. s njezinim polaznicima osvaja devet od mogućih deset zlatnih medalja na juniorskom prvenstvu Hrvatske.

Najava vrhunskih rezultata su Olimpijske igre 1968. u Meksiku gdje s legendarnim Matom Parlovom, tada 19-godišnjakom, osvaja peto mjesto te Europsko prvenstvo 1969. na kojem Parlov osvaja srebro. Na EP-u 1971. u Madridu njegov učenik Mate Parlov osvaja zlatnu medalju u poluteškoj kategoriji, a sljedeće 1972. godine slijedi najsjajniji trenutak u povijesti hrvatskog (tada i jugoslavenskog) amaterskog boksa: Parlov osvaja i olimpijsko zlato u Münchenu. Pod Buršićevim vodstvom slavni je boksač stigao i do naslova prvaka Europe 1973. te svjetskog prvaka u Havani 1974., osvojivši tako sve titule u svjetskom amaterskom boksu. Buršić je Parlova vodio do 1975. i njegovog odlaska u profesionalce.

Kao trener uveo je 1970. BK Pulu u prvu jugoslavensku ligu, u 17 godina trenerskog vođenja kluba stvorio niz šampiona svih kategorija, a po ostvarenim rezultatima najuspješniji je boksački trener Hrvatske svih vremena. Bio je 1991. i prvi boksački izbornik osamostaljene Hrvatske. Aktivan i kao sportski dužnosnik, Buršić je 2013.-15. bio predsjednik BK Pule, a bio je i predsjednik pulskog Planinarskog društva Glas Istre.

Za sportski rad primio je niz priznanja, među kojima i plaketu za životno djelo Saveza sportova grada Pule 2004., trofej i plaketu za životno djelo Saveza sportova Istarske županije 2008. i godišnju državnu nagradu za sport Franjo Bučar 2011.