Bartolić, Ivan, svećenik, glazbenik (Karojba, 27.V.1921. - Pula, 29.X.2016.).

Nakon četiri pučkoškolska razreda u rodnom mjestu, nastavio je školovanje u franjevačkom kolegiju u Chiampu kraj Vicenze, a maturirao je 1941. u koparskom sjemeništu. Godinu dana bio je u sjemeništu u Gorici, potom kratko nastavnik hrvatskog jezika u koparskom sjemeništu, a 1943. porečki biskup Raffaele Radossi šalje ga na teologiju u Pordenone, gdje je zaređen 26.V.1945.

Odmah nakon rata, ljeta 1945., vraća se u Istru i postavljen je za upravitelja župe Sveti Ivan od Šterne, a potom je bio župnik u Karojbi i Rakotulama. Od 1953. do 1962. bio je odgajatelj, prefekt te profesor glazbe u pazinskom sjemeništu. Od 1962. župnik je u Tinjanu, a od rujna 1967. u Pazinu, gdje je ostao punih 14 godina. Biskup Dragutin Nežić povjerio mu je 1981. na čuvanje i ravnanje tada praznu zgradu pazinskog sjemeništa, a 1982. imenovao i za lindarskog župnika gdje je službovao tri desetljeća, uloživši veliki trud i u očuvanje i obnovu crkvi i kapelica na tom području.

Godine 1963. izabran je za kanonika Porečkog stolnog kaptola, a 1984. imenovan je monsignorom kapelanom pape Ivana Pavla II. Umirovljen je krajem 2012. te je živio u svećeničkom domu Betanija u Puli.

Za dugogodišnji pastoralni rad na Pazinštini nagrađen je Poveljom (1999.) i Plaketom (2013.) Grada Pazina. Kao veliki ljubitelj glazbe bio je i autor teksta i glazbe pjesme o svojoj rodnoj Karojbi Ja sam pravi Karobljan, koju je skladao 1950-ih, a potkraj života skladao je i Himnu Lindaru.

Pokopan je na karojskom groblju.