Milanović, Zvonimir, klasični filolog (Prnjavor, 29.I.1960. - Pazin, 21.VI.2019.).

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Splitu, a studij latinskog jezika i fonetike započeo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studij klasične filologije (latinski i grčki) nastavio je na Jagiellonskom sveučilištu u Krakovu od 1985. Tamo je diplomirao 1989., a na istom je sveučilištu doktorirao 2013. tezom Poljski i hrvatski humanizam u ranom novovjekovlju. Ideje, veze, paralele (Humanizm polski a humanizm chorwacki w dobie wczesnonowożytnej. Idee, związki, paralele).

Kao profesor latinskog jezika 1990. je radio u splitskoj Gimnaziji, a od 1991. do 2000. u pulskoj Gimnaziji i Pazinskom kolegiju - klasičnoj gimnaziji u Pazinu. Od 2000. radio je kao lektor, potom viši lektor na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, od 2017. u zvanju docenta. Predavao je više predmeta na studiju latinskog jezika i rimske književnosti, a neko je vrijeme predavao i na Biskupijskom misijskom sjemeništu Redemptoris Mater u Puli.

Objavio je više znanstvenih i stručnih radova u Hrvatskoj i Poljskoj, sudjelovao je na desetak znanstvenih skupova, a bio je i predsjednik organizacijskog odbora znanstvenog skupa Kultura mare internum - humanističke ideje, veze, paralele, koji je u listopadu 2018. održan na Filozofskom fakultetu u Puli. Prevodio je s latinskog (Marko Tulije Ciceron, Lucije Anej Seneka, Erazmo Roterdamski, Marko Antonije de Dominis), grčkog (Marko Aurelije, Diogen Laertije) i katalonskog jezika (Ramon Llul). Autor je udžbenika latinskog jezika Hereditas linguae latinae u dva izdanja, za gimnazije i sveučilišta, te za klasični program u osnovnim školama.