Urbani, Livio, gimnastičar, sportski i kondicijski trener i pedagog (Pula, 27.II.1915. - Rim, 11.VI.1995.).

U rodnom gradu završio je srednju školu (Istituto tecnico Leonardo da Vinci), a već u mladosti istaknuo se kao jedan od najboljih gimnastičara na sjeveroistoku Italije. Obiteljsko prezime, prije fašističke talijanizacije, bilo mu je Urbanc, a nastupao je i kao Urbanz. Pulu je napustio 1934. kada je u Rimu upisao Fašističku akademiju (Accademia fascista) gdje je diplomirao tjelesni odgoj te ostao raditi kao nastavnik. Na sportskim natjecanjima sudjelovao je i tijekom Drugog svjetskog rata ostvarujući zapažene rezultate, tri puta drugoplasirani na državnom prvenstvu u dekatlonu, a 1942. državni prvak u gimnastici.

Služio je kao bersaljerski časnik u Africi gdje je 13.V.1943. zarobljen. Iz logora je pušten u rujnu 1945. te u Rimu ponovno radi kao nastavnik u Višoj školi za tjelesni odgoj. Kao gimnastičar nastupao je za Italiju na mnogim međunarodnim natjecanjima, među inim na Svjetskom prvenstvu u Baselu 1950. Bio je određen i za nastup na Olimpijskim igrama (OI) u Londonu 1948., ali nije nastupio.

Nakon natjecateljske karijere obavljao je niz sportskih dužnosti. Kao gimnastički sudac sudjelovao je na velikim međunarodnim natjecanjima, svjetskim i evropskim prvenstvima i OI u Tokiju 1964., a na OI u Rimu 1960. bio je tehnički direktor gimnastičkog programa. Bio je aktivan u Talijanskom gimnastičkom savezu, a 1964.-68 i izbornik talijanske muške gimnastičke reprezentacije s kojom je bio na OI u Ciudad de Méxicu 1968. Kao stručnjak za kondicijske pripreme sportaša pripremao je talijanske nacionalne vrste u raznim sportskim disciplinama. Od 1948. do 1958. bio je osam godina kondicijski trener nogometaša rimskog Lazija te dvije godine Rome.

Od početka 1950-ih do 1970-ih obavio je dvadesetak stručnih knjiga o gimnastici i gimnastičkim disciplinama te atletskim pripremama nogometaša.