Mihich (Mihic, Mihić), Antonio (Antun) - Toni, antifašist, partizan (Rijeka, 1909. – Učka, 22.VIII.1942.).

Po nacionalnosti je bio Talijan. Živio je na Kozali, a kao radnik riječkog brodogradilišta upoznao se i povezao s narodnooslobodilačkim pokretom i bio član prve organizacije Komunističke partije Hrvatske (KPH) u brodogradilištu. Nakon uhićenja liburnijskog rukovodstva KPH i sekretara Mjesnog komiteta (MK) KPH Rijeke Vjekoslava Perčića u proljeće 1942. te odlaska Marija Špilera na politički rad u Istru, imenovan je sekretarom riječkoga MK-a. Obnavlja prekinute partijske veze, a sudjeluje i u povezivanju s petoricom partizana koji su iz Brkinske čete, predvođeni Ivanom Brozinom - Slovanom, došli na brdovito zaleđe Matuja, između Kućeli i Zvoneće, i bit će jezgra buduće Prve istarske partizanske čete. U Rijeku dolazi Moša Albahari – Marko, zamjenik političkog komesara 2. primorsko-goranskog partizanskog odreda i sastaje se s Mihichem i Miroslavom Brozinom – Slavkom, članom MK KPH Rijeka. Dogovaraju susret s Brozinom – Slovanom za nedjelju 5.VII.1942., ali ujutro mu u stan upadaju policijski agenti. Tijekom premetačine uspijeva im pobjeći. Odlazi na Turnić k Brozini – Slavku, a istoga dana njih dvojica i M. Albahari odlaze put Matuji odakle ih teklići Joakim i Stanko Jurdana vode na sastanak sa Slovanovom grupom, u njihov logor na Grdom žlebu. S obzirom na to da je provaljen, Mihich ostaje s borcima.

Sredinom kolovoza boravak te partizanske skupine na istočnim padinama Učke dojavljen je talijanskim vlastima. Grupa je obaviještena o dolasku policijsko-sigurnosnih snaga i dijeli se te Mihich s dvojicom suboraca zauzima položaj na desnoj strani kanjona potoka Banina, a ostali na uzvisini s lijeve strane potoka. Tako raspoređeni dočekali su podne, 22.VIII.1942. Uvjereni da je potraga okončana, Mihich se spušta do potoka gdje ga je iznenadila potjera. Na poziv na predaju odgovara pružanjem otpora te je izrešetan iz automatskog oružja. Bio je prvi partizan ubijen u Istri.

Na Poklonu na Učki postavljena mu je 1982. spomen-ploča, a u Rijeci, na Škurinjama, jedna ulica nosi njegovo ime (u inačici Antun Mihić).