Carlin, Mario, operni pjevač (Báta, Mađarska, 13.VI.1915. - Lavagna, Italija, 30.IV.1984.).

Obitelj mu je iz Fažane, a rođen je u ratno vrijeme u izgnanstvu u Mađarskoj. Nakon rata se s majkom, braćom i sestrama vratio u Fažanu, gdje je rano počeo raditi kao ribar i pekar.

Pokazivao je glazbenu nadarenost, nadjenut mu je nadimak "El Nostro Gardelin" (Naš Grdelin, češljugar), a preselivši se jednoj od sestara koja je živjela u Milanu, počeo je stjecati formalno glazbeno obrazovanje. Ubrzo je postao članom zbora milanske katedrale, a potom i milanskog kazališta La Scala.

Za Drugoga svjetskoga rata bio je u vojnoj službi u Puli i Trstu, te je u Puli dnevni tisak zabilježio više njegovih prigodnih nastupa na koncertima 1940.-43., a u Trstu 1943.-45. U vrijeme anglo-američke vojne uprave u Puli je dvaput nastupio u Areni. Već 1946. napustio je Pulu, kratko boravio u Trstu, zatim u Milanu, gdje je na početku operne sezone 1947./48. sudjelovao u inauguraciji jednom sporednom ulogom u Verdijevom Otellu.

U trideset godina bogate karijere nastupao je s poznatim dirigentima (Nino Rota, Carlo Maria Giulini, Herbert von Karajan), svladao je ogroman operni repertoar klasičnih i suvremenih djela, pjevao je u svim najvažnijim talijanskim opernim kućama, mnogim europskim i izvaneuropskim, ali se 1978. zbog narušenog zdravlja povukao iz aktivnog pjevanja i posvetio glazbenoj pedagogiji.