Cecchelin, Angelo, glumac, komičar (Trst, 23.X.1894. - Torino, 18.VI.1964.).

U 1920-im nastupao je u tršćanskim kazalištima (pretežno u Filodrammatico i Regina) sa svojom glumačko-zabavljačkom družinom "La ganga de le macie", kasnije preimenovanom u "La Triestinissima". Ljudi su ga voljeli jer je oponašao likove iz puka služeći se tršćanskim govorom. Krasila ga je vickavost i britkost satire, nije se libio ni od ismijavanja ondašnjeg fašističkog režima i samog Ducea Benita Mussolinija, pa je više puta bio uhićen, dvaput osuđivan, godinama pod prismotrom, a njegovoj je trupi bio zabranjivan rad.

Zaslužan je što je tršćanski (triještinski) dijalekt došao na kazališne daske širom Italije, u kojoj je bio jedan od najpopularnijih komičara između dva svjetska rata. U tom je razdoblju s grupom plesačica i pjevača često gostovao i u kazalištima diljem Istre te sve do Rijeke i Zadra. Nakon Drugog svjetskog rata imao je veliku i uspješnu turneju kroz cijelu Italiju, ali je 1947. ponovo završio u zatvoru. Osuđen je na dvije godine zatvora jer tijekom rata partizanima bio prijavio svog poslodavca i glumca Nina D'Artenu (umjetničko ime Giacoma Pellegrine) kao fašista, pa su potonjeg partizani strijeljali i bacili u fojbu. D'Artena je Cecchelina u vrijeme fašističkog režima bio prijavio da zbija šale na račun Ducea i vlasti, zbog čega je Cecchelin 1930-ih završio u zatvoru. Po izlasku iz poratnog zatvora u rodnom gradu više nije mogao dobiti posao pa se odselio u Torino.

Ipak, Tršćani ga i danas smatraju najvećim komičarom u povijesti grada što je prevladalo da 2016., nakon višekratnih pokušaja i polemika, njegovo ime dobije jedno gradsko stubište. I u Istri se nekoć za izuzetno duhovitu osobu znalo reći: "Vardilo, el xe come Cecchelin". Najpoznatija satirička pjesmica bila mu je La vita xe tuto un bidòn, a to mu je bila i omiljena scenska dosjetka.

Slike