Zdravstveni turizam, privremeni boravak u nekom mjestu s blagodatima podneblja, morske vode, termomineralne vode i peloida radi sprječavanja bolesti, liječenja i rehabilitacije.

U Istri ima stoljetnu tradiciju, jer je Opatijska rivijera na početku XX. st. raspolagala s više sanatorija s medicinskim uređajima za liječenje i oporavak, posebice srčanih bolesnika, astmatičara i reumatičara, u kojima je radilo četrdesetak liječnika. Začetnikom lječilišta u Opatiji smatra se Max Joseph Örtel (1835.-97.), liječnik iz Bavarske. On je ustanovio „sustav staza i kura za fizičko opterećenje šest kategorija koronarnih bolesnika uz morsku obalu i na obroncima Učke“ (Amir Muzur).

Zdravstveni turizam se rano pojavio i na zapadnoistarskoj obali, ali je na pojedinim lokalitetima trebalo provesti preventivne mjere radi uništenja malaričnih komaraca. Rovinj je 1888. dobio morsko lječilište „Maria Theresia Seehospitz“ za liječenje djece bolesne od skrofuloze i rahitisa. Na početku XX. st. Savudrija je imala lječilište „Anna Kinder Seehospitz“, uglavnom za djecu iz Štajerske. Nekoliko godina prije I. svjetskog rata Poreč je također počeo vrednovati zdravstvene komponente podneblja i mora (Friedrich Klein), a postoje naznake da se prakticirala i ampeloterapija.

Danas se zdravstvenim turizmom organizirano i uspješno bavi više ustanova: Thalassotherapia, specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju bolesti srca, pluća i reumatizma u Opatiji, Poliklinika za baromedicinu u Puli, u koju se hitno upućuju ronioci sa simptomima dekompresijske bolesti, Specijalna bolnica za ortopediju i rehabilitaciju „Martin Horvat“ u Rovinju, Miamedica u Istarskim toplicama.